Prvi supermarket u historiji osnovan je na današnji dan, 6. septembra 1916. godine, no zbog tehničkih poteškoća s radom je počeo nekoliko dana kasnije.
Ovaj je prototip svih kasnijih dućana otvoren u Memphisu u američkoj saveznoj državi Tennessee. Osmislio ga je poduzetnik Clarence Saunders, koji je tvorac genijalne ideje o supermarketima kao kupovini sutrašnjice – što se pokazalo u potpunosti tačnim.
Kako to često biva, Saunders je veći dio svog života teško radio i zbog loših porodičnih finansija sa samo četrnaest godina je napustio školu.
U odrasloj dobi je radio sve i svašta. Bio je i radnik u pilani i noćni čuvar, ali se pronašao u ulozi trgovca i skladištara. Kažu da se dobro priženio za Patriciju Houston Bamberg.
Ipak, prema svemu sudeći Saundersov punac, koji je bio ugledni advokat u Memphisu, i nije previše pomogao zetu u pokretanju posla jer je od trenutka ženidbe do njegova poslovnog osamostaljivanja prošlo jedno cijelo desetljeće. Dakle, riječ je o čovjeku koji se većinom oslonio na onu “uzdaj se u se i svoje kljuse”.
Vrckavo ime Piggly Wiggly
Saunders je svoje ideje razvijao tokom godina i sve je pomno isplanirao, a svoj je prvi dućan nazvao vrckavim imenom Piggly Wiggly. Vjerojatno se pitate poput većine odakle mu to ime.
Saunders je kasnije pojasnio da je jednom prilikom iz voza uočio praščiće kako pokušavaju proći ispod neke ograde i navodno mu je tada pala na pamet igra riječi u rimi, iz koje se rodio ovaj naziv, piše Bljesak.
U pojašnjavanju imena svog supermarketa izjavio je da je cilj bio zaintrigirati ljude da uopće razmišljaju o ovom nazivu, a onda i o trgovini. Osim toga nije bilo nevažno što je ime bilo lako pamtljivo. Njegove su marketinške sposobnosti došle ovdje do punog izražaja.
Prilikom otvaranja prvog supermarketa organizirao je i natjecanje ljepote koje je naveliko reklamirao u novinama. Osim toga organizirao je darivanje balonima i cvijećem što je bilo daleko ispred njegovog vremena.
Drugim riječima ovaj je vizionar našao svoje mjesto u svijetu. S njegovom trgovinom znatno se povećao broj artikala u dućanima, pojavile su se korpe za kupovinu, kao i cijene na artiklima, ali je započela i praksa izdavanja računa.
Ove, kao i druge inovacije su dolazile u paketu s nižim cijenama robe jer su trgovci u novim uslovima poslovanja imali manje posla, a prodaja je bilježila rast.
Basnoslovno se obogatio pa bankrotirao
Sa supermarketom trgovci su počeli nositi uniforme, a pojavili su se i hladnjaci za hranu pa je sve bilo na višem nivou poslovanja. Saunders je bio začetnik i onoga što danas poznajemo kao franšiza, a koja podrazumijeva kupovinu tuđih ideja i prava njihovog korištenja.
U samo godinu dana od otvaranja Piggly Wigglyja Saunders se basnoslovno obogatio. Bio je toliko bogat da je sagradio u prvoj godini poslovanja vilu od skupocjenog ružičastog mramora.
Iako je lanac supermarketa bio više nego uspješan očito je Saunders želio i više od toga, pa je ušao u poslove na berzi za koje nije bio spreman. To je dovelo do njegovog kraha u kojem je izgubio sve što je imao. Ipak to ga nije smelo i hrabro je krenuo iz početka.
Tako je pokrenuo nov lanac supermarketa pod imenom Sole Owners. Ovaj mu je novi lanac, kažu, donio još veći dobitak, ali je propao u vrijeme Velike depresije.
Podsjetimo da je još početkom 20. stoljeća odlazak u kupovinu izgledao posve drukčije. Ako ste išli u ozbiljniju nabavku morali ste biti naoružani spiskom i predati ga trgovcu koji bi se potom rastrčao po trgovini ne bi li skupio pribilježene artikle. Nađeno bi donosio na pult. Dakle, nije bilo samoposluge niti ste imali nekakvog izbora, ako ste htjeli šećer mogli ste dobiti samo jedan jedini bijeli kristalni šećer, a tako je bilo i s drugim artiklima.
Sve je radilo po principu što dobiješ – dobiješ, a čega nema snađi se i bez toga. Kako su ove trgovine tražile priličan angažman trgovaca artikli su u njima imali i višu cijenu. Takva je situacija trajala do 1916. godine kada je otvoren Saundersov Piggly Wigglyja, prvi supermarket.
