Svi smo u regiji sretni kada čujemo da će se otvoriti nova aviokompanija. Malo je kompanija u regiji i svaka kompanija je više nego dobrodošla.
Trenutno u regiji imamo tri domaća legacy prijevoznika: Air Serbiu sa 24 aviona, Croatiu Airlines sa 13 aviona i Air Montenegro sa 2 aviona. Postoji i četiri domaće ACMI kompanije, Trade Air (5 aviona), ETF (3 aviona), Fly Air41 (6 aviona) sve u Hrvatskoj, te Amelia (19 aviona) u Sloveniji. U regiji leti još i cargo kompanija Icair u BiH (1 avion).
Bankrotirali su Adria Airways (2019), B&H Airlines (2015), MAT Macedonian Airlines (2009, pa 2011), te dva LCC Belle Air Europe (2013) i Centavia (2006).
Air Pink je najavio da će pokrenuti LCC sa letovima u regiji. Jel to pametna ideja? Može li takva kompanija konkurirati Air Serbiji, Croatiji i brojnim LCC? Hoće li takve kompanija preživjeti? Ove teme analizira analitičar Alen Šćuric na Zamaaero.
Ko je Air Pink
Air Pink u ovom momentu ima 19 aviona i prema Željku Mitroviću, vlasniku, druga su najveća kompanija za business chartere ili aviotaxi u Europi (iza Air Hamburga koji ima 45 aviona). Ovaj podatak ne drži vodu.
Najveća evropska business jet kompanija je VistaJet (Malta) sa 360 aviona u floti. NetJets globalna magakompanija sa preko 500 aviona u Evropi (Portugal) ih ima preko 100. I evropska poslovnica Weels Upa ima više desetaka aviona u floti.
Švicarski ExecuJet ima 133 aviona, švicarski JetAviation ima 200 aviona, britanski London Executive Aviation ima 21 avion u floti, španski Gestair ima 36 aviona, portugalski Omni aviation ima 55 aviona, nizozemski ACE Air Charter Europe sa 45 aviona, danski Air Alsie ima 20 aviona, austrijski Globeair ima 22 aviona u floti, FlexJet u Europi ima 28 aviona, švicarski Comlux ima 22 aviona (među kojima i širokotrupce).
Air Pink svakako jest u vrhu Evrope, no ne spada u prvih 10 business chartera u Evropi. Neki od evropskih business charter kompanija u floti imaju i najveće A320ACJ, 737BBJ, A220ACJ, A330, B767 i B787.
Air Pink je osnovan prije 19 godina, u oktobru mjesecu 2004. godine. Kompaniju je osnovao Željko Mitrović okruživši se zrakoplovnim stručnjacima. Air Pink ima bazu na Aerodromu Beograd, gdje ima maintenance. Za maintenance koriste hangar zapadno od hangara Air Serbie koji koriste zajedno sa Prince Aviationom. Air Pink ima registriranu i hendling kompaniju, te se, navodno, planira javiti kao novi hendler na Aerodromu Beograd. Kompanija ima sjedište u Japanskoj 4 u Novom Beogradu. Air Pink operira na preko 500 aerodroma u Evropi, SAD-u, Bliskom Istoku, CIS-u i Africi.
Kompanija ima i svoju pilotsku školu. Školu pohađaju kandidati koji su rođeni između 1995. i 2004. godine. Školovanje je podijeljeno u dvije faze. Prva faza traje 24 do 28 mjeseci, a potom slijedi druga faza obuke koja je type rating za Cessnu Citation i traje 45 dana. Prva faza se održava u Beogradu, a letenje u Valjevu i Zrenjaninu. Druga faza se održava u Beču, Zurichu ili Londonu. Školovanje košta 75.000-85.000 EUR.
Od kandidata se očekuje da budu potpuno posvećeni školovanju i da istovremeno ne pohađaju fakultet ili neke druge oblike školovanja. Prva generacija je krenula u XI. mjesecu 2022. Kandidati će imati prednost u zapošljavanju u Air Pinku. Prvi kandidati za zapošljavanje će biti spremi 2025. godine.
Air Pink trenutno u floti ima 2 Embraer Legacy 600 (13 putnika), 8 Cessni Citation XLS+ (8 putnika), 1 Cessnu Citation XLS (8 putnika), 1 Cessnu Citation CJ3 (7 putnika), 2 Cessne Citaton Bravo (7 putnika) i 5 Cessni Citation CJ (5 putnika), tj. sveukupno 19 aviona.
Osim Air Pinka u Srbiji postoji i druga business jet charter kompanija Prince aviation koja u floti ima 5 aviona (Cessna Citation XLS i Dassault Falcon 2000XLS). Uz to u Beogradu postoji i kompanija Balkan Helikopters koja u floti ima 5 helikoptera (Robinson 44 i Robinson 66). U regiji postoji nekoliko manjih business jet kompanija.
Procjenjuje se da privatno business jet tržište u Evropi trenutno stvara 4,5 milijardi dolara prometa. Do 2028. promet će se povećati na 5,6 milijardi. Evropa učestvuje sa 12 posto svjetskog business charter tržišta. Cessna ima 30% udjela među avionima business jetova u Europi, slijedi Bombardier sa 23% i Dassault sa 14%. U Evropi najveće tržište poslovnih aviona je Njemačka sa 18% udjela, pa Velika Britanija sa 11% i Francuska sa 10%.
U Covidu-19 business charter tržište je ozbiljno naraslo, poslovni putnici tražili su avion više jer nisu mogli putovati redovnim linijama kojih nije bilo. Svi avioni su bili 100% u pogonu, a i dio manjih aviona sa redovnog prometa prešao je na business jet charter tržište. Stari avioni nisu se prizemljivali, pa čak ni prodavali, a cijene rabljenih aviona otišle su u nebesa.
Novi avioni su se maksimalno proizvodili i osjetno se povećao broj novoproizvedenih aviona. U tom kontekstu Air Pink je u dvije godine Covida-19 i te kako profitirao. No, brojevi su nastavili rasti i nakon Covida-19.
Air Pinkov regionalni LCC
No, ono što je interesantno je da Air Pink planira krenuti u regionalni promet kao LCC kompanija (niskotarifna kompanija u redovnom saobraćaju, napomena BiznisInfo.ba). LCC kompanija u 2023. je prilično riskantan potez.
Brdo LCC kompanija je propalo zadnjih godina u prvom redu zato što ih uništavaju veliki LCC (Ryanair, Wizz Air, Norwegian, easyJet…). Veliki LCC ne mogu podnijeti konkurenciju i zato dumpingom, dupliranjem linija i svim ostalim metodama uništavaju male LCC. Kako iza njih stoji ogroman kapital, enormne finansijske rezerve i veliki profiti oni si takav rat mogu dozvoliti. Mali ne mogu. Naravno i legacy prijevoznici na to ne gledaju blagonaklono pa i oni uništavaju takve kompanije.
Zadnjih 20 godina u Evropi su zatvoreni Blue Air i Fly Romania (Rumunija), Belle Air (Albanija i Kosovo), Sterling (Danska), Flying Fin (Finska), Air Turquise i Flywest (Francuska), Iceland Express i Wow (Island), Air One, Air Service Plus, Blue Panorama, MyAir i Volare (Italija), V Bird (Nizozemska), Feel Air i Flyr (Norveška), Air Polonia i Centralwings (Poljska), Avia Nova, Dobrolet i Sky Express (Rusija), Centavia (Srbija), SkyEurope (Slovačka), Flyme i Snowflake (Švedska), Bees (Ukrajina), Air Scotland, bmibaby, Flyglobespan, Go, Monarch (Velika Britanija).
Dakle zatvorene su 32 kompanije u zadnjih 20 godina. Nedavno su bankrotirali relativno veliki igrači koji su imali i preko 20 aviona: Blue Air, Flyr, Wow i Monarch.
U regiji su bankrotirali Centavia koja je pola godine pokušala letjeti LCC letove u Srbiji i Belle Air Europe koja je 3 godina letjela na Kosovu (sam Belle Air je letio 8 godina). I Jat je imao plan pokrenuti LCC no isto se nije desilo, kao što je u Hrvatskoj LCC pokušao napraviti dalmatian.hr no kompanija je bankrotirala nakon manje od mjesec dana postojanja.
Danas u Evropi leti nekoliko malih LCC ali istinski nisu u dobrom stanju i vrlo se lako može desiti da ubrzo bankrotiraju i to: Albawings (Albanija), Smartwings (Češka), Play (Island), Aeroitalija (Italija), FlyOne i HiSky (Moldavija i Rumunija), Norse Atlantic (Norveška), Dan Air (Rumunija), Smartavia (Rusija) i SkyUp (Ukrajina).
Posebna je priča što Air Pink pokušava napraviti LCC sa Embraerima ERJ145 koji imaju 49 mjesta. O moj bože. Kompanija planira nabaviti 2 ili 4 ova aviona, a koje će nabaviti u narednih šest mjeseci. Prvo više niko, ali niko u Evropi ne leti sa Embraerima ERJ145 osim Loganaira (13 aviona), Enhance Aero Group (2 aviona), ValiJet (3 aviona) i Amelie (9 aviona), no to su kompanije koje imaju tek par ovih aviona i lete isključivo PSO linije koje plaćaju lokalne vlade. ERJ135, 140 i 145 su već 15 godina neisplativi čak i kada imaju 100 posto popunjenosti.
Drugo to su stari avioni, novih nema na tržištu, jer su se prestali proizvoditi 2019. godine (zadnjih godina ih se jako malo proizvodilo). A pokrenuti LCC sa starim avionima je ravno samoubistvu. LCC u načelu imaju nove avione, niz LCC u Evropi ima flote prosječno stare po tek 5 godina, no ni jedna nema avione starije od 13 godina u prosjeku.
Sve LCC u floti imaju uz starije avione i nove avione koje redovno kupuju. Neke LCC dobivaju i po jedan novi avion svake sedmice (oko 50 godišnje). LCC uvijek nabavljaju nove avione i ne kupuju rabljene avione.
Na koncu ni jedna LCC nije letjela sa 50-seaterima, već lete sa avionima veličine 150 do 230 sjedala. Tek rijetki su bili pokušaji sa avionima od 110 sjedala. Pokrenuti LCC sa 50-seaterom je ravno ludilu. Pa kome padaju na pamet takve ideje.
Na koncu tu su i veliki LCC koji mahom uništavaju male LCC. Ryanair danas ima 563 aviona i 92 baze i daleko je najveća evropska kompanija (60% više putnika od drugoplasirane Lufthanse). EasyJet ima 333 aviona i 30 baza, Wizz Air ima 183 aviona i 32 baze, Norwegian ima 81 avion i 11 baza, Jet2 ima 106 aviona i 13 baza, Smartwings ima 35 aviona i 4 baze, Volotea ima 41 avion i 15 baza, Anadolujet ima 68 aviona i 2 baze, Pegasus ima 95 aviona i 6 baza, Eurowings ima 101 aviona i 12 baza, Transavia ima 115 aviona i 7 baza, te Vueling ima 125 aviona i 15 baza.
To znači da ovi najveći LCC imaju sveukupno 1.846 aviona i 239 baza, a svi evropski LCC imaju oko 2.000 aviona. Konačno u regiji leti niz LCC. U Srbiji lete Wizz Air, Ryanair, Norwegian, Eurowings, Air Cairo, Anadolujet, flydubai, Jazeera, Pegasus, easyJet, u regiji lete još Vueling, Transavia, Volotea, Smartwings, Jet2… Kako ovome konkurirati, koja su to slobodna tržišta gdje se više može letjeti?
Kompanija planira pokrenuti regionalne linije. Regionalne linije su već ozbiljno pokrivene od strane Air Serbie, Air Montenegra, Croatie Airlines, Wizz Aira, Aegeana, Ryanaira, Trade Aira i gp aviationa. Air Serbia ima 143 leta u regiji na 17 linija, Croatia 86 letova na 11 linija, Air Montenegro ima 36 letova na 4 linije, Trade Air ima 18 letova na 8 linija, Wizz Air ima 3 leta na 1 liniji, Ryanair 2 let na 1 liniji, GP aviation 2 leta na 1 liniji i Aegean 3 leta na 1 liniji. Ukupno čak 293 sedmična leta na 44 linije. Tu kruha nema. To samo znači da će Air Pink morati konkurirati ozbiljnim igračima na linijama.
Stoga ova inicijativa nema budućnosti. Ona je osuđena na propast. Nema tu kruha, a Air Pink će izgubiti ogroman novac na istoj. Sve u ovom konceptu je potpuno pogrešno. Da je Air Pink rekao da će krenuti LCC letove sa A320 ili B737-800 i to ne samo prema regiji nego da će pokrivati linije koje trenutno nisu pokrivene, a takvih i te kako ima poglavito na LCC tržištu Srbije i šire, još bi i imao šanse, iako male.
Ono što bih ja kao koncept napravio bi bilo pokriti pokoju regionalnu liniju i to najjače regionalne linije gdje se konkurira Air Serbiji poput linija iz Beograda za Ljubljanu, Zagreb, Podgoricu i Tivat, možda kasnije Skopje, kao i linije iz Podgorice za Zagreb i Skopje. Oslonac bi ipak stavio na međunarodne linije koje ne leti Air Serbia poput Dublina, Manchestera, Bordeauxa, Grand Canarie, Alicantea, Seville, Porta, Torina, Leipziga, Helsinkija, Katowica, Cluja, Burgasa, Beiruta, Tunisa…
Potom bi pokrio niz linija koje nedostaju Crnoj Gori, a zatim bi otvorio kompanju u BiH i pokrio letove iz Sarajeva, Tuzle, Banja Luke i Mostara prema Zapadnoj Evropi. Nakon toga bih otvorio poduzeće u Sloveniji sa letovima iz Ljubljene, pa potom u Hrvatskoj sa letovima koji nedostaju Zagrebu, a njih i te kako ima, uz pokoji leti iz Splita, Dubrovnika i Zadra.
Ovako, sa rabljenim Embraerima E145 i regionalnim linijama kompanija nema ni najmanje šanse. Bacanje ogromnog novca u vjetar, a kompanija će imati istu sudbinu kao i Centavia koja je pokušala na istom modelu, regionalne LCC linije sa malim rabljenim BAe 146-200 (90 sjedala) i nije preživjela ni pet mjeseci.
