Građani masovno odlaze iz Bosne i Hercegovine a vlasti ne poduzimaju adekvatne mjere da taj proces zaustave, ili barem ublaže. Razlozi odlaska su prvenstveno ekonomski, ali ne isključivo. Zapravo, sve više građana odlazi zbog toga što nema povjerenja u sistem u našoj zemlji, plaši ih politička nestabilnost, ne vjeruju da će ovdje biti bolje u dogledno vrijeme.
Ovo su zaključci zanimljive debate koja je održana u emisiji Odgovorite ljudima na FTV- u ovog mjeseca.
Učesnici su bili Pavle Mijović, profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, Amer Osmić, profesor sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Zlatko Hurtić, savjetnik u Vladi Federacije BiH te ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Osmić je kazao da su istraživanja u kojima je učestvovao pokazala da su uzroci odlaska generalni, cjelokupni društveni ambijent u kojem se nalazi stanovništvo u BiH. Naprosto, istakao je, stanovništvo nema viziju da će u BiH biti značajno bolje u narednih pet ili deset godina i da oni na osnovu toga mogu planirati daljnje korake u svom životu.
S druge strane vide i uočavaju da je životni standard, način života, značajno bolji u zemljama u koje oni žele otići; to su Austrija, Njemačka, skandanavdske zemlje…
Cjelokupni društveni ambijent
„Dakle, ekonomski aspekt jeste jedan od najvažnijih ali ne smijemo govoriti o njemu isključivo, nego moramo govoriti o jednom cjelokupnom društvenom ambijentu u kojem građani naprosto nemaju povjerenja u zdravstveni sistem, sigurnosni, obrazovni sistem jer se napredak naprosto ne odvija onom brzinom kojom se odvija u drugim zemljma“, naveo je Osmić.
Općenito, društveni ambijent, kojim građani nisu zadovoljni ni 25 godina nakon rata, se ne razvija onom dinamikom kojom građani misle da može, i onda se odluče da svoj život nastave ondje gdje se osjećaju sigurnije, bolje i prihvaćenije.
„Sistem je ključna stvar, i ono što ovdje nedostaje, to građani vide da negdje funkcioniše i to je ključni razlog odlaska, primarno za mlade ljude“, zaključio je Osmić.
Nedostatak optimizma na tržištu
Admir Čavalić, ekonomski analitičar, kazao je da, posmatrano iz oblasti ekonomije, finansije su svakako glavni razlog odlaska.
„Mi smo radili nekoliko primarnih istraživanja prošle godine gdje smo pitali ljude, više od 600 ispitnika u jednom istraživanju, koji su osnovni uzroci odlaska. Uglavnom se to svodi na niske nadnice, odnosno visoku stopu nezaposlenosti. Dakle govorimo o ekonomskim razlozima“, naveo je Čavalić.
Tu je, dodaje, i ono što u ekonomiji zovu „nedostatak optimizma na tržištu“.
„Generalno, naša stopa ekonomskog rasta je puzajuća, rastemo dva do tri posto godišnje, to je nedovoljno za biološki sat, dakle da za našeg života možemo ovdje očekivati viši standard, bolji prosperitet i slično. I onda šta se dešava, ljudi jednostavno ‘glasaju nogama’, odnosno odlaze u prosperitetnije zemlje, kako bi imali neku ekonomsku sigurnost“, objasnio je Čavalić.
Naravno postoji niz drugih razloga, i to su istraživanja pokazala, naprimjer politička nestabilnost, pravna nestabilnost i sl.
„Generalno, ljudi u svijetu teže da bježe iz nestabilnih država ka stabilnijima, gdje imamo funkcionalne institucije, uređene sisteme i slično. Ono što je loše za nas, sve su ovo uzroci koji se vežu za BiH, a imamo i šire makro uzroke koji se odnose na djelovanje pojedinih zemalja. Znamo, naprimjer, da Njemačka konstantno radi na privlačenju dodatne radne snage kako bi ostvarila određene stope ekonomskog rasta.
Mi smo jednostvno kolateral tih odnosa. Dakle ne samo mi, već i susjedna Srbija, Hrvatska i slično“, smatra Čavalić.
Zadovoljiti minimalni standard
Pavle Mijović, profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu slaže se da su ekonomski faktori veoma važni, ali misli da nisu determinirajući.
„Iako sigurno utječu na demografski odljev mladih, ne samo iz BiH, već generalno iz regije, iz zemalja koje u toj panorami razvoja imaju periferni aspekt, ekonomski razlozi nisu jedini motivator. Mislim da, kad bih morao svesti odgovor na jedno, rekao bih da ljudi, mladi ili stari, odluče napustiti BiH i druge zemlje zato što u razumnom vremenu ne mogu ostvariti razumne uvjete života. Ne idealne ili savršene, to naravno ne postoji, nego naprosto svojim životom i radom ne mogu zadovoljiti neki minimalni standard koji je svakakom mladom čovjeku potreban“, istakao je Mijović.
Dodao je da ovo promatra iz ekonomske, sociološke, filozofske, možda i neke životne perspektive, ali svaki odlazak negdje predstavlja stanovitu egzistencijalnu dramu.
„Napušta čovjek familijarnost života, ide negdje, za neke plaće, na neke poprilično i loše poslove, ali koji su u toj panorami razvoja mnogo bolje plaćeni. Ne treba to gledati fatalistično, migratorni fenomeni su uvijek postojali i uvijek će postojati. No, smatram da bi vlasti na svim nivoima trebale ipak stvarati neku sigurnosnu mrežu koja ne sprječava – jer je ljudsko pravo na odlazak – nego koja ga može malo ublažiti, volio bih osjetiti te neke proaktivne politike“, zaključuje Mijović.
Zlatko Hurtić, savjetnik u Vladi Federacije BiH, naglasio je da je fenomen migracija jako kompleksan.
„Kao neko ko je učestvovao u njemu moram da kažem da je potrebno jako puno energije da bi se to rauzmjelo. Slažem se da je ekonomski faktor glavni pokretač migracionih kretanja ali također znamo da su tu i politički razlozi“, naveo je Hurtić.
On misli da je u jednom periodu ekonomski faktor bio jako bitan kad je riječ o odlasku ljudi, između ostalog i u bivšem sistemu.
Problem su i unutrašnje migracije
„Ali imamo fenomen, kada je u pitanju BiH, kada idete iz nestabilnih u još nestabilnije područje iz ekonomskih razloga, pa znamo da je jedno vrijeme veliki broj naše radne snage išao u Afganistan itd., gdje je bilo atraktivno plaćeno radno mjesto, da su bili spremni da prihvate takav rizik. Ne kažem da je to recept za migraciju, to je više izuzetak, ali kad smo u pitanju mi, mislim da su ti faktori bili jako bitni prije, ali mislim da oni polako prelaze u fazu u kojoj drugi faktori postaju dominantni“, kazao je Hurtić.
Prema njegovim riječima, imamo situaciju da ljudi koji su dobro plaćeni napuštaju ovu zemlju – neki njegovi poznanici su to učinili – i idu na lošije plaćene poslove od onih koje su imali ovdje.
„Ovdje ipak ne funkcionira određeni sigurnosni sistem, priča se o raspadu zemlje, zdravstveni sektor ne daje dovoljno dobre rezultate, i to postaje razlog zašto ljudi i iz Hrvatske sada odlaze u istom obimu kao iz BiH, jer nemaju zadovoljavajući administrativni i drugi sistem u kojem bi željeli da žive“, naglasio je Hurtić.
On je podsjetio da mi imamo i velike unutrašnje migracije.
„Ako gledamo statistiku, najmanje ljudi se seli iz Sarajeva. Uglvnom je to Bihać, Tuzla, polako se Srednja Bosna budi, dakle ipak su tu neki ekonomski faktori jako bitni. Imamo i problem dolaska ljudi iz područja gdje imamo slabiji ekonomski život, slabije funkcionisanje sistema, u Sarajevo, dakle unutrašnju migraciju“, naveo je Hurtić.
Mjere koje treba donijeti, smatra, su ekonomske: ekonomski rast, poput bržeg rasta plaća, ali u zadnje vrijeme je jako bitan ovaj politički faktor.
„Politička nestabilnost unosi veliku zabrinutost familijama, posebno kada je u pitanju perspekitva njihove djece“, poručio je Hurtić.
Vratiti povjerenje u državu
Profesor Amer Osmić je istako da, prva stvar koju bi trebalo uraditi jeste da se vrati građanima BiH povjerenje u državu, dakle da oni vjeruju da „ide na bolje“, da vjeruju onima koje su birali, onima koji umjesto njih donose odluke. Te ključne mjere moraju da obuhvataju prvenstveno one građane koji se najčešće odlučuju na odlazak, a to je mlada populacija, populacija koja je radno aktivna i radno sposobna.
„Dakle, počevši od raznih benefita koji se tiču poreza, rješavnja stambenih pitanja, ali sistemski unificirano u cijeloj BiH. Ako nije moguće u cijeloj BiH, onda sistemski da se riješi u oba entiteta, da nema asimetrije među kantonima, zato što to dodatno forsira unutarnju migraciju“, rekao je Osmić.
Podsjetio je i da, primjera radi, nemamo strategije koja će zadržati mladu osobu na selu.
„Popis iz 1991. kaže da smo imali 85,5 naseljenost po kvadratnom kilometru, a po popisu iz 2013. to je 68,9. Dakle izgubili smo 16,6 ljudi po kilometru kvadratnom. Izgubili smo one koji su u najvitalijem periodu, kada su radno sposobni i trebaju stvarati porodicu…“, potcrtao je Osmić.
Profesor Mijović je naglasio da dijeli skepsu dobrog dijela građana BiH prema jednostavnim, instant, sustavnim rješenjima, te da je odgovor na pitanje kako spriječiti veliki odljev mladih: da politika da prioritet konkretnim ljudskim potrebama. Potrebe su jednostavne, potreba jedne trudnice, primjera radi, jeste da ne mora, kada se penje u neki viši dio Sarajeva, ostaviti dušu na stepenicama. Kad imate dijete da možete u razumno vrijeme preći preko tračnica…
Dati prioritet važnijim pitanjima
„Mislim da je politika generalno u BiH na svim nivoima, to je moj dojam, usmjerena prema nekim apstraktnim stvarima, nacionanim interesima, i slično, to oblikuje agendu, ali ne odgovara na temeljne ljudske potrebe. To je politika koja daje dječiji doplatak koji je 10 KM, to je jedna trećina paketa pelena, to nije dovoljno“, naveo je Mijović.
Neovisno od toga što BiH spada u domenu krhkih država, a institucionalni aranžmani su takvi kakvi jesu, misli da se ipak može dati prioritet važnijim stvarima koje odgovaraju na ljudske potrebe. Možda bi se tako smanjila ova negativna politička percepcija.
Odgovarajući na pitanje kako zadržati radnu snagu, Čavalić je rekao da imamo iskustva zemalja Istočne Evrope, Baltika, i samo treba da gledamo šta se tu dešavalo u proteklih deset godina i bit će nam jasno kakva nas sudbina očekuje. Najgore bi, ističe, bilo da imamo scenarij Bugarske ili Rumunije gdje je gotovo jedna trećina ljudi izašla pred ulazak u EU i poslije ulaska. Dakle, izgubili su jednu trećinu populacije.
„Tri su kategorije mjera koje treba poduzeti. Prva se odnosi na unapređenje poslovnog ambijenta. Tu imamo nekoliko indikatora: veća plaća, veća zaposlenost i privlačenje direktnih stranih investicija. Da pokušamo prije svega dobiti njemačke kompanije koje neće zapošljavati u Njemačkoj već u BiH. Tako rade Hrvatska i druge zemlje Istočne Evrope“, poručio je Čavalić.
Druga kategorija se odnosi na unapređenje našeg odnosa sa dijasporom. Registar predstavnika dijaspore, skautiranje, identificiranje ljudi koji su vani, i pokušaj da se dijaspora transformira iz socijalne u investicionu, što znači da dijaspora manje pruža socijalnu podršku a više investira u BiH, navodi analitičar.
„Treća, možda najradikalnija kategorija mjera, odnosi se na otvaranje našeg tržišta za inostranu radnu snagu. Ako pogledate statistiku i vidite koliko je ljudi dobilo bh. držvljanstvo, vidjet ćete da je lakše dobiti državljanstvo Njemačke, Austrije, nekih drugih zemalja EU, nego BiH. Ovo ne govorim napamet već na bazi zemalja poput Češke, Poljske i slično koje su automatski sa odlaskom njihove radne snage otvorile granice kako bi mogle prihvatiti novu radnu snagu koja će zadovoljiti potrebe poslodavaca, odnosno omogućiti produktivnost, funkcionisanje tržišta i slično. Jeste radikalno, ali vrijeme je da razgovramo o tome“, rekao je Čavalić.
Projekat PRO-Budućnost svijetli primjer
Mijović je, inače, u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost radio studiju o tome kako su tokom pandemije drušveno odgovorne firme i nevladin sektor preuzeli ulogu države i bili prvi i najbrži odgovor u krizi. Upitan je da li tu leži potencijal za buduće djelovanje, koliko je poslovni sektor svjestan svoje društvene uloge i odgovornosti, i koliko može doprinijeti ostanku ljudi u BiH.
„Jako mi je drago što sam imao priliku učestvovati u tom projektu PRO-Budućnost koji izvodi ovdje CRS, i akademski i ljudski, i jako mi je bila dobra protuteža onom početnom impulsu koronakrize koja se dogodila. Dakle, vrlo jednostavno, sve fragilne države posjeduju jednu institucionalnu deficitarnost koja je, ja mislim, ne toliko osobnog individualnog tipa, u smislu političkih lidera, već je strukturalna. Neko ko kompenzira i ko odgovara na konkretne potrebe ljudi je često nevladin sektor“, pojasnio je Mijović.
Dodaje da mi na taj sektor često gledamo sa skepsom, ali primjerice projekat PRO-Budućnost je godinama marljivo povezivao i uvezivao općine, što je poprilična rijetkost.
„Na prvi pogled se može reći “kakva je to toliko velika važnost povezivnja općina”. No, povezivao je konkretne ljude s konkretnim potrebama. Radio je na infrastrukturi, na mladima, ubacivao je vrlo suptilno, vrlo fino, neka naslijeđa rata, poput priča logoraša. Kada je uspostavljena ta platforma koja služi kao osnova za jedan socijalni kapital, takoja smatram, u jednim izvanrednim okolnostima kao što je koronakriza, preko tih kanala konkretni ljudi u potrebi su mogli u realnom vremenu dobiti pomoć koja im je trebala. Pomoć je osnovna, bazična, repromaterijal, higijenske potrepštine, pomoć starim, to su dakle konkretne aktivnosti“, pojasnio je profesor Mijović.
Drago mu je što je na Jahorinskom biznis forumu jedna takva tema „s margina ekonomije i sociologije“ dobila priliku da se kandidira i prezentira kao važna.
„Kroz to povezivanje pokazano je da marljiv rad na povezivanju ljudi – što spada u domenu socijalnog kapitala – ima vrlo velik potencijal da se napravi jedan bajpas u odnosu na tu institucionalnu, državnu tromost, i ljudske minimalne potrebe su time zadovoljene. Mislim da je to dobar pravac i da diskurs na ovakav način nije pretjerano defetistički. Meni je to lijepa priča, a vjerujem da je to samo kap u moru lijepih primjera koji u BiH postoje“, zaključio je Mijović.
Pohvala projektu USAID-a koji provodi CRS
Inače, govoreći o odlasku „tipične“ radne snage iz uslužne djelatnosti i sl., on je rekao da je odlazak ljudi iz tih sektora djelatnosti u biti „osveta malog čovjeka“. To je obespravljeni čovjek koji je konstantno radio za neki minimalac, nije imao pravo na godišnji odmor, kojemu su sve životne dinamike bile onemogućene, i taj odlazak, par stotina kilometara zapadnije ili južnije „je njegova sitna osveta“.
„Što se tiče odljeva školovanog kadra, dosta je ljudi koji odlaze sa višom plaćom. Čovjek ne može utjecati na tuđe odabire. Ko god misli da mu je negdje bolje – ima pravo na to. Osmić je dodao da je razlog što odlaze ljudi koji su riješili svoje ekonomsko pitanje i imaju prilično kvalitetan život u BiH – to što nemaju povjerenje u politički sistem u BiH, nemaju perspektivu da će u ovoj državi njihovoj djeci biti bolje nego što je njima trenutno.
Pohvalio je akciju koju USAID radi godinama.
„Imate mnogo mladih ljudi, pogotovo u jednoetničkim zajednicama, koji nisu upoznali drugo i drugačije a svega je 20, 30 kilometara daleko od njih. Ovi projekti konekcije mladih ljudi raznih svjetonazora, raznih perspekiva, su zapravo budućnost ove države. To je ono što može biti jedna od strategija u budućnosti bilo koje vlasti, da se vrši konekcija mladih ljudi u BIH, tako se stvaraju nove ideje u oblasti ekonomije, obrazovanja itd.“, poručio je Osmić.
Prema njegovim riječima, ne smije se dozvoliti da jedan mladi čovjek kada završi srednju školu kaže da nije otišao ni u jedan drugi bh. grad.
„To je ono zbog čega je ovaj projekat PRO-Budućnost zaista pohvalan, jer stvara tu konekciju i razbija te barijere, te strahove, stereotipe, koje su između ostalih i mediji postavili mladima u BiH“, zaključio je Osmić.
Ulazak u EU i NATO mnogo bi pomogao
Hurtić je iznio podatak da najmanje prijava za odlazak ima među zaposlenima u javnom sektoru, što govori da se oni ipak osjećaju sigurnije, imaju sigurniji posao. On je također poručio da neće biti ekonomskog razvoja bez eliminacije političke nestabilnosti koja je izrazita.
Za biznis i ekonomski razvoj mora postojati stabilna politika. Prema njegovom mišljenju, politička nestabilnost – uz komplikovani administrativni aparat i nedostatak adekvatnih mjera svih nivoa vlasti – predstavlja najveći problem za razvoj ekonomije.
„Ako bismo govorili o mjerama koje bi najbrže mogle doprinijeti smanjenju odlaska, mislim da su to integracije u EU i NATO“, kazao je Hurtić.
Osmić je još spomenuo da je od 142 općine u BiH, u 121 zbilježen pad broja stanovništva, dakle u 85 posto općina.
„To je račun koji su ispostavili građani ove države. Oni koji su odlučili da odu, oni su ispostavili najgori oblik računa koji jedan građanin može dati, to je napustiti državu, zato što nemaju život dostojan čovjeka“, naglasio je Osmić.
Čavalić je naveo podatak da BiH po popisu stanovništva ima zvanično 3,5 miliona stanovnika. No, anketa o radnoj snazi od prošle godine pokazala je da je taj broj 2,7 miliona stanovnika, a sada vjerovatno imamo oko 2,5 miliona stanovnika.
„Bitno je da operišemo tim podcima. Vjerovatno je da će u narednih 10 godina to otprilike biti oko 2 miliona stanovnika“, naglasio je Čavalić.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.
