Žana Alpeza rođena je u Ledincu, općina Grude. Nakon 11 godina provedenih u međunarodnoj kompaniji vodećeg svjetskog proizvođača piva, belgijskoj grupaciji „Inbew“ (sadašnji „Ambew“) tokom kojih se bavila i različitim aktivnostima na polju jačanja ženskog poduzetništva, ostaje bez posla. No ta je činjenica nije obeshrabrila pa se okrenula novim usavršavanjima i dodatnoj edukaciji. Danas vodi poljoprivredni obrt MILA koji ima dvoje uposlenih i posebno se trudi da kroz rad obrta pomogne osobama sa invaliditetom.
Iz bogatog Žaninog poslovnog i poduzetničkog iskustva puta izdvojićemo nagradu koju je 2011. godine dobila za najbolju ideju od Interventnog Fonda za žensko Poduzetništvo u Sarajevo, uz potporu Američke ambasade u BiH. 2012. godine dobila je grant koji joj je omogućio da nastavi sa razvijanjem ideje ženskog poduzetništva i njegove uloge u ruralnom razvoju. Zahvaljujući finansijskoj podršci koju je kroz grant dobila, Žana je otvorila poljoprivredni obrt „Djelatnost poljoprivrede MILA“.
Grupama na margini društva Žana svakodnevno pomaže i kroz aktivnosti udruženja “Pravi put”. U okviru udruženja, Žana sa kolegama pomaže rad centara za pomoć, bolnica, narodnih kuhinja i drugih ugroženih organizacija.
Veliki dio aktivnosti udruženja odnosi se na žene i upravo o njima smo razgovarali sa Žanom.
Vaše aktivnosti usmjerene su na podršku ženskom poduzetništvu. Na koji način to radite?
Cilj naših aktivnosti u okviru „Djelatnosti poljoprivrede MILA“ jeste socijalno uključivanje osoba s invaliditetom kroz zapošljavanje u poljoprivredi. Da pojasnim, socijalno poduzetništvo je korištenje poduzetničkog ponašanja kako bi se postigli socijalne ciljevi i koristi za zajednicu. Koncept socijalnog poduzetništva obuhvaća različitete gospodarske inicijative koje nisu prvenstveno usmjerena na profit već na postizanje javnog interesa pojedinih društveno isključenih kategorija.
Ciljne skupine sa kojima mi radimo su žene s invaliditetom koje kroz naše aktivnosti prolaze obrazovne i praktične radionice kako bi stekle određena znanja i vještine u svrhu zapošljavanja. Iako živimo u 21. stoljeću, u našoj lokalnoj zajednici i danas postoje predrasude sa kojima se osobe sa invaliditetom susreću. Zbog različitih oblika diskriminacije, nerijetko se desi da ovakve osobe u potrazi za poslom odu u druge gradove, pa čak i države. Još uvijek nažalost kod nas postoji mišljenje da osobe sa invaliditetom nisu u stanju normalno funkcionirati u društvu. Vjerujemo da realizacija ovog projekta mora donijeti promjene u našem društvu, kao što je stvaranje društva jednakih mogućnosti.
Niz razina može se identificirati kao odgovor društva na pozive ljudi s invaliditetom za priznavanje i prihvaćanje kao ravnopravnih članova zajednice. Ovakve su osobe često izostavljene iz strategija i programa za razvoj, što dovodi do njihove marginalizacije. Politike za socijalnu inkluziju osoba sa invaliditetom uglavnom ne postoje a i tamo gdje postoje ne provode se uvijek.
Sarađujemo sa različitim organizacijama koje zastupaju interese osoba s invaliditetom a sve u cilju podizanja svijesti o ovom problem kako bi sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim aspektima društvenog djelovanja bilo olakšano.
Šta žene sa kojima sarađujete ističu kao najveći izazov za jači razvoj poduzetništva i sa kojim se problemima najčešće susreću?
Najveći izazov za jači razvoj poduzetništva je inovativnost, upornost, marljivost, s tim da se treba osvrnuti na odgovornost koja je prisutna u današnjem svijetu ekonomije, rizik i neizvjesnost. Pretvoriti jednu ideju u poslovnu priliku je dugotrajan i kompleksan proces! Kada pričamo i susrećemo se sa problemima oni spadaju u nekoliko stavki, od prepoznavanja ideje do koraka u realizaciji, razni stereotipi, administrativne dugotrajne barijere, ljudski potencijali, tržište, cijene…
Fotografija sa jedne od radionice udruženja
No kada je riječ o ženskom poduzetništvu stvari se polako mijenjaju. Danas kada se govori ili razmišlja o značajnim događajima ili utjecajnim osobama njihovi glavni protagonisti nisu više nužno muškarci, kao što je to bilo do prije stotinjak godina. Suvremene organizacije i nacije počele su shvaćati da se većim uključivanjem žena u sve sfere rada (menadžment, poduzetništvo, politika, različite industrije itd.) postiže nužna raznolikost pristupa te stilova rada i vođenja, što dovodi do potpunijih i stoga kvalitetnijih rješenja problema. Veće uključivanje žena podudara se s postulatima filozofije upravljanja različitostima, koja kaže da različitosti donose koristi jer se u organizacije, bilo profitne ili neprofitne, unose novi pogledi i ideje.
Kako potaknuti veći broj mladih žena i djevojaka da se u vrijeme velike nezaposlenosti odluče na pokretanje vlastitog biznisa i samozapošljavanja?
Potaknuti mlade djevojke ili mladiće mopžemo stvarajući radne navike. I sama sam vrlo mlada počela zarađivati za život. Majka mi je godinama bila bolesna, otac nezaposlen, imala sam mlađeg brata i sestru. A živjeli smo u vremenu kada nemate takav izbor institucija I organizacija kao sada, nemate mogućnosti za sezonske radove… Ja sam sa 14 ili 15 godina zaradila prvi džeparac berući duhan kako bih si kupila traperice i knjige za srednju školu.
Dakle sticanje radnih navika još od djetinjstva odraziće se u mladosti, neće vam biti teško raditi… Još ako imate volju, viziju, i želite ono što si zacrtate, prije ili kasnije ćete uspjeti… Naravno da ima mnogo prepreka, ali nikada ne treba posustati. Jas am uvijek nastojala da taj strah od neuspjeha ili negativnu vijest okrenem u drugu stranu i promatram kao izazov. Ostala mi je jedna rečenica duboko zacrtana u sjećanju,negdje sam je u medijima pročitala a glasi “nije isto biti nezaposlen i besposlen”, meni je ova rečenica puno rekla.
Nemojte se bojati, imati strah od nepoznatog. Kroz rad, kroz volontiranje, izgrađujete sebe, društveno ste aktivni, stičete nova poznanstva koja su itekako važna kao prvi korak ka vašem daljem uspjehu…
Razgovarala: Bojana Šutvić
