Ovih dana u Sarajevu se otvara prvi franšizni restoran brenda KFC.
KFC (Kentucky Fried Chicken) je američki lanac restorana brze hrane sa sjedištem u Louisvilleu, Kentucky, koji se specijalizirao za prženu piletinu. To je drugi najveći svjetski lanac restorana (mjereno prodajom) nakon McDonald'sa, s 22.621 lokacijom u svijetu u 150 zemalja (podatak iz decembra 2019.)
Lanac je podružnica Yum! Brands, restoranske firme koja također posjeduje lance Pizza Hut i Taco Bell.
Inspirativna priča o uspjehu
Njen osnivač je Harland Sanders. Zanimljivo je da je Sanders praktično osnovao KFC kada su mu bile 62 godine, a firma je kasnije postala svjetski gigant. Stoga je njegov život pravi dokaz da “nikad nije kasno” za uspjeh u životu, piše BiznisInfo.
Harland Sanders rođen je 1890. i odrastao je na farmi kod Henryvillea, Indiana. Kad mu je bilo 5 godina, njegov otac je umro, a njegova majka je prisiljena da radi u tvornici.
To je ostavilo Sandersa, kao najstarijeg sina, da se brine za svoja dva mlađa brata i sestre. Nakon što je napunio 7 godina, majka ga je naučila kuhati.
Nakon što je napustio porodični dom u dobi od 13 godina, Sanders je prošao kroz nekoliko profesija s različitim uspjehom. Radio je mnoge poslove do svoje 40-e godine, bez posebnog uspjeha.
Godine 1930. – kada je napunio 40. – Sanders je preuzeo Shellovu benzinsku pumpu na US Route 25, nedaleko North Corbina, Kentucky.
Tu je prvi put putnicima poslužio recepte koje je naučio kao dijete: prženu piletinu i druga jela kao što su odresci i seoska šunka.
Nakon četiri godine posluživanja za vlastitim stolom, Sanders je kupio veću benzinsku pumpu s druge strane ceste i proširio posluživanje na šest stolova. Godine 1937. proširio je svoj restoran na 142 mjesta i dodao motel koji je kupio preko puta, nazvavši ga Sanders Court & Café.
Sanders nije bio zadovoljan vremenom od 35 minuta koliko mu je trebalo da pripremi svoju piletinu u željeznoj tavi, ali je odbio duboko pržiti piletinu, za šta je vjerovao da smanjuje kvalitet proizvoda.
Godine 1939. na tržište su pušteni prvi komercijalni ekspres lonci, uglavnom namijenjeni kuhanju povrća na pari. Sanders je kupio jedan i modificirao ga u fritezu pod pritiskom, koju je zatim koristio za prženje piletine. Nova metoda smanjila je vrijeme proizvodnje na usporedivost s prženjem u dubokom ulju dok je, po Sandersovom mišljenju, zadržala kvalitetu piletine pržene u tavi.
U julu 1940. Sanders je finalizirao ono što je postalo poznato kao njegov “Originalni recept” od 11 biljaka i začina. Iako nikada nije javno otkrio recept, rekao je da sastojci uključuju so i biber, a da ostalo “stoji na svačijoj polici”.
Nakon što ga je 1950. godine guverner Lawrence Wetherby ponovno proglasio za pukovnik Kentuckyja, Sanders se počeo unositi u tu ulogu, pustivši bradicu, noseći crni frak (kasnije prebačen u bijelo odijelo) i kravatu i nazivajući se „pukovnikom“.
Počeo prodavati franšizu
Godine 1952. Sanders je svoj recept dao u franšizu svom prijatelju Peteu Harmanu iz South Salt Lakea, Utah, operateru jednog od najvećih restorana u gradu. Sanders Court & Café općenito je služio putnicima, pa kada je ruta planirana 1955. za međudržavnu cestu 75 zaobišla Corbina, Sanders je prodao svoje posjede i svoj recept dao u franšizu vlasnicima restorana.
Nezavisni restorani bi plaćali četiri (kasnije pet) centi za svako pile kao franšiznu naknadu u zamjenu za Sandersov recept i pravo da ga istaknu na svojim jelovnicima i koriste njegovo ime i lik u promotivne svrhe.
Don Anderson, slikar znakova kojeg je angažirao Harman, skovao je naziv “Kentucky Fried Chicken”. Za Harmana, dodavanje KFC-a bio je način razlikovanja njegovog restorana od konkurencije; proizvod iz Kentuckyja bio je egzotičan i evocirao je slike južnjačke gostoljubivosti. Harman je zaštitio izraz “Dobro je za prste polizati”, što je na kraju postalo slogan firme.
Također je 1957. uveo “obrok iz kutije” (14 komada piletine, pet komadića hljeba i umak u kartonskoj kanti). Posluživanje njihovog prepoznatljivog obroka u kartonskoj kutiji postalo je ikona firme.
Do 1963. bilo je 600 restorana KFC-a, što je firmu činilo najvećom tvornicom brze hrane u Sjedinjenim Državama. KFC je popularizirao piletinu u industriji brze hrane, diverzificirajući tržište dovodeći u pitanje dominaciju hamburgera.
Prodao brend grupi velikih investitora
Godine 1964. Sanders je prodao KFC grupi investitora koju su predvodili John Y. Brown Jr. i Jack C. Massey za 2 miliona dolara.
Ugovor je uključivao doživotnu platu za Sandersa i dogovor da će on biti kontrolor kvalitete firme i zaštitni znak. Lanac je do 1970. dosegao 3.000 prodajnih mjesta u 48 zemalja.
U julu 1971. Brown je prodao firmu Heubleinu sa sjedištem u Connecticutu, korporaciji pakirane hrane i pića, za 285 miliona dolra (današnjih oko 2 milijarde dolara).
Sanders je umro 1980., a njegov rad učinio ga je istaknutom osobom u američkoj kulturnoj istoriji.
U vrijeme njegove smrti, procijenjeno je da je bilo 6.000 KFC prodajnih mjesta u 48 zemalja širom svijeta, s prodajom u vrijednosti od 2 milijarde dolara godišnje.
Godine 1982. Heublein je kupio R. J. Reynolds, duhanski div. U julu 1986. Reynolds je najavio prodaju KFC-a firmi PepsiCo za tadašnjih 850 miliona dolara.
Stvarna prodaja dogodila se početkom oktobra. PepsiCo je lanac učinio dijelom svojeg odjela restorana uz Pizza Hut i Taco Bell. KFC je ušao na kinesko tržište 1987., s poslovnicom u Pekingu.
Godine 1991. ime KFC službeno je usvojeno, iako je već bio nadaleko poznat po tim inicijalkima. Kyle Craig, predsjednik KFC-a u SAD-u, priznao je da je promjena bila pokušaj da se lanac udalji od nezdravih konotacija “prženog”.
Do 1994. KFC je imao 5.149 prodajnih mjesta u SAD-u i 9.407 ukupno, s preko 100.000 zaposlenika.
U avgustu 1997. PepsiCo je odvojio svoj odjel za restorane kao posebno poduzeće čija je vrijednost procijenjena na 4,5 milijardi dolara (preko 7,3 milijardi današnjeg novca).
Nova tvrtka nazvana je Tricon Global Restaurants i u to je vrijeme imala 30.000 prodajnih mjesta i godišnju prodaju od 10 milijardi dolara, što ju je činilo drugom u svijetu nakon McDonald'sa. Tricon je preimenovan u Yum! Brands u maju 2002.
