Svojim prijetnjama carinama američki predsjednik upravo gura određene zemlje da se međusobno dogovore o boljoj ekonomskoj saradnji. To se naročito odnosi na saradnju EU i zemalja Južne Amerike, piše Deutsche Welle.
Američki predsjednik Donald Trump je zorno pokazao kako nema namjeru poštovati postojeće sporazume o slobodnoj trgovini, čak ni s Kanadom i Meksikom, kojima prijeti carinama od 25 posto na sve proizvode.
S obzirom na oštre riječi koje se čuju iz Washingtona protiv Evropske unije, iz koje SAD mnogo više uvozi nego što u nju izvozi, slične mjere se mogu očekivati i prema proizvodima iz EU.
Ali, takva protekcionistička politika naročito teško može pogoditi države Južne Amerike kojima je SAD bio glavni partner i koje su sad prisiljene što prije naći alternativu.
Prošlog decembra je objavljeno da su konačno završeni pregovori o slobodnoj trgovini između Evropske unije i zemalja skupine Mercosur, a ovih dana je i u Briselu ministar vanjskih poslova Urugvaja Omar Paganini apelirao na članice Unije da što prije ratificiraju ovaj sporazum kako bi se “uputila jasna poruka svijetu” da je slobodna trgovina, a ne protekcionizam, put prema napretku.
Neminovna saradnja Južne Amerike i EU
Kao što se i govorilo prilikom objavljivanja ishoda pregovora, taj sporazum bi stvorio trgovinski prostor od preko 700 miliona stanovnika i s ukupnim ekonomskim potencijalom od oko 22 biliona američkih dolara. Jer u njemu bi bilo 27 članica Evropske unije i četiri države Južne Amerike – u “tešku kategoriju” tu spadaju samo Brazil i Argentina, pored Urugvaja i Paragvaja.
Države Južne Amerike hitno traže alternativu za tržište Sjedinjenih Američkih Država jer su uvjerene kako će i one veoma brzo biti pogođene carinama.
“Tu je riječ o nekoj vrsti šok-terapije prijetnjama carinama koje pokušava provesti Trump”, smatra Vladimir Rouwinski sa Univerziteta Icesi u Caliju u Kolumbiji. “On ne ostavlja vladama Latinske Amerike mnogo prostora tako da se osjećaju pod pritiskom.” Utoliko su upravo američke carine prilika da se te zemlje okrenu Evropi, a Evropa Latinskoj Americi.
Ingo Plöger, njemačko-brazilski naučnik i poduzetnik, također vjeruje: “Ovaj sporazum (EU i Mercosura) otvara velike mogućnosti. Radi se o tome da se još proširi ono što je dogovoreno, u strateškim interesima kako zemalja Mercosura tako i članica Evropske unije.” Podsjeća da saradnja već odavno postoji: samo u Brazilu su mnoge njemačke i evropske firme, a sporazum o slobodnoj trgovini bi omogućio proširenje poslovanja i saradnje.
Evropa gubi utrku?
Ipak, brazilski ekonomist Gilvan Bueno upozorava da ni od ovog sporazuma ne treba očekivati previše. Kao prvo, trebalo je dobrih 20 godina da se uopće postigne nekakav sporazum, a i sad postoji golem otpor. “Sve to pokazuje kako trgovačko partnerstvo Evrope i Južne Amerike ne može nastati brzo. Vidjeli smo i da postoje mnoge prepreke”, sažima Bueno.
Predsjednica Evropske komisije i predsjednici država ili vlada zemalja Mercosura su, doduše, objavili postignuti sporazum, ali on je još veoma daleko od toga da bude ratificiran. Francuska, ali i neke druge zemlje EU su već objavile da taj sporazum “u ovom obliku” ne dolazi u obzir da bude prihvaćen, prvenstveno zbog žestokog protivljenja evropskih poljoprivrednika. Jer oni doista nemaju nikakve šanse u utakmici s proizvodnjom na golemim plantažama i farmama Brazila i Argentine, gdje su i tamošnji radnici mizerno plaćeni.
Za Buena je to nećkanje pokazatelj da Evropa zaostaje u međunarodnoj tržišnoj utakmici. “Kina je u stanju odmah donositi odluku, a Sjedinjene Države i dalje imaju vodeću valutu – njihov dolar”, kaže brazilski stručnjak. Ali, čak i kad bi članice EU redom počele prihvaćati trgovinski sporazum sa zemljama Mercosura, to bi bilo prekasno za mjere koje očito sprema Donald Trump u najskorije doba: u idealnom slučaju bi sporazum EU i Mercosura na snagu stupio tek 2026. godine.
Što je Mercosur i zašto je važan?
Mercosur (Mercado Común del Sur – Južnoameričko zajedničko tržište) je ekonomska i politička unija država Južne Amerike, osnovana s ciljem jačanja trgovinske saradnje i ekonomskog razvoja regije. Osnovan je 26. marta 1991. godine Ugovorom iz Asuncióna, a danas predstavlja jedan od najvažnijih trgovinskih blokova u svijetu.
Mercosur predstavlja više od 260 miliona stanovnika i generira BDP veći od 2 biliona dolara, što ga čini jednom od najvećih ekonomskih integracija u svijetu. Ima trgovinske sporazume s Evropskom unijom, Kinom i drugim velikim ekonomijama, što omogućuje lakši izvoz i pristup globalnim tržištima.
Osim ekonomske saradnje, Mercosur također ima značajnu političku ulogu u regiji, služeći kao platforma za rješavanje sporova i jačanje diplomatskih odnosa između članica.
Iako suočen s izazovima, poput unutarnjih političkih neslaganja i ekonomskih kriza u pojedinim državama, Mercosur ostaje ključni igrač u južnoameričkoj i svjetskoj trgovini.
Ko su članice Mercosura?
Trenutni punopravni članovi su Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj. Venezuela je bila primljena 2012., ali je 2016. suspendirana zbog političkih razloga. Osim punopravnih članica, Bolivija je u procesu pristupanja, dok su Čile, Kolumbija, Ekvador, Peru, Gvajana i Surinam pridružene zemlje s posebnim trgovinskim ugovorima.
Koji su ciljevi Mercosura?
Mercosur je osnovan s idejom stvaranja zajedničkog tržišta, a njegovi ključni ciljevi uključuju:
- Slobodnu trgovinu i uklanjanje carinskih barijera između članica
- Olakšavanje kretanja ljudi, robe i kapitala unutar bloka
- Saradnju u različitim sektorima, uključujući politiku, obrazovanje i okoliš
- Jačanje ekonomske stabilnosti i konkurentnosti regije.
