Dok dio bh. građana živi na visokoj nozi, drugi jedva preživljava. Razlike između bogatih i siromašnih sve su izraženije. Je li u pitanju nebriga vlasti da građanima obezbijedi bolji život ili je to samo nuspojava kapitalizma koja nije zaobišla ni našu zemlju? Evo šta kažu naši sagovornici
U BiH je u prvih šest mjeseci ove godine uvezeno, prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, ukupno 45.556 automobila, od toga 5.405 novih. Najskuplji među njima je koštao 422.714,27 KM, a dažbine za ovaj automobil koštale su za običnog čovjeka nezamislivih 72.004,23 KM.
Nije to jedini primjer luksuza bh. građana. Radnica u dizajnerskom salonu namještaja u Sarajevu sa kojom smo razgovarali kaže kako posao, bez obzira na to što komad namještaja košta po 5 ili 10 hiljada eura, ide dobro.
Sa druge strane, veliki broj građana nema dovoljno ni za osnovne životne namirnice. Prema MasterIndexu 2019, odnosno godišnjem istraživanju o navikama korištenja kartica koje je Mastercard nedavno predstavio, čak 30 posto ispitanika kreditne kartice koristi za kupovinu hrane.
BiH među najsiromašnijima
Ne čudi ako znamo da smo zemlja sa jednom od najvećih stopa nezaposlenosti a da ni oni koji su zaposleni nisu u puno boljoj situaciji sa platom koja u realnom sektoru najčešće ne prelazi 500 KM i potrošačkom korpom koja je u junu 2019. godine iznosila 2.094,16 KM.
No koliko smo stvarno siromašni možda boje od bilo koje statistike govori podatak da smo jedina zemlja Evrope koja ima narodnu kuhinju za djecu. 250 korisnika, od čega 160 djece, tu svakodnevno jedan obrok, možda i jedini za taj dan. Korisnika bi bilo i više, ali za više kuhinja nema novca.
Ekonomista Zoran Pavlović kaže kako je ovakva ekonomska slika rezultat nebrige vlasti da građanima obezbijedi ambijent u kojem mogu biti adekvatno plaćeni za svoj rad i od toga živjeti.
„Zanemarivanje ekonomije i kreiranje novih radnih mjesta, povećanje plata, smanjivanje opterećenja na rad, to su sve aktivnosti koje se ne sprovode posljednjih 10 godina“, kaže za BiznisInfo Pavlović podsjećajući da je prije 10 godina opterećenje na platu u Republici Srpskoj bilo oko 50 ili 51 posto, dok ono danas iznosi 65 posto.
Nebriga za ekonomiju
Vlade na čelu oba bh. entiteta postale su instrument realizacije nekih investiconih projekata koji ne stvaraju nova radna mjesta, koji vode novim zaduženjima zemlje a po tom osnovu onda iz sredstava prikupljenih na osnovu PDV-a, kada se isplate obaveze prema stranim kreditorima malo šta ostaje za stiumulaciju i poticaj novim projektima. Daje se samo ono što se mora, kao što su neke subvencije u poljoprivredi i slično. Sa druge strane, uvijek ima prostora da se zaposli još neki administrativni radnik i u tom smislu se apsolutno ne smanjuje potrošnja javnog sektora, smatra Pavlović.
Zbog svega toga, raste opterećenje na smanjeni broj uposlenih građana što predstavlja situaciju u kojoj plate ne mogu rasti.
„Sa druge strane imamo taj nekakav vrlo interesantan fenomen da se ekstremno bogaćenje ljudi koje se pokazuje i kupovinom preskupih automobila i bahaćenjem kako to kaže naš narod na neki način dozvoljava i od strane poreskih uprava ne kontroliše“, zaključuje Pavlović.
Predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović slaže se da Bosni i Hercegovina treba zdraviji ambijent u kojem će se poticati poduzetništvo i investiranje, no kaže kako se situacija u našoj zemlji ne razlikuje od one u ostalim zemljama.
Svjetski trend
– Razlike u primanjima i bogatstvu su nešto što je svjetski trend i BiH po tome nije ništa drugačija. Ako pogledate statistiku u svijetu, vidjećete da jedan posto građana drži 25 posto svjetskog bogatstva, a 10 posto građana drži čak 60 posto bogatstva. To je nuspojava kapitalizma za koji smo se i sami opredijelili – kaže za BiznisInfo Smailbegović.
Srednji sloj koji je u socijalizmu dominirao, danas se polako gubi, ne samo u BiH nego i u socijalnim državama poput Njemačke ili Švedske, smatra Smailbegović.
– U socijalističkim zemljama niste imali bogatih ljudi. Tada ko je zaradio milion, on ga je morao ukrasti, nije ga mogao normalno zaraditi. Danas je to moguće. Danas možete normalno zaraditi milion, dva, pet, pedeset, milijardu… Imate sa jedne strane ljude koji mogu, znaju, sposobni su, rizikuju da zarade, a sa druge imate veliki broj stanovnika koji radi za platu. I to je svugdje tako, tu BiH nije ništa ni bolja ni lošija od ostalih zemalja – kaže nam Smailbegović.
Međutim, ono što BiH nedostaje jeste bolji poslovni ambijent koji će omogućiti da standard građana raste.
– Država treba da napravi takvu klimu da se potiču poduzetništvo i investicije kako bi se povećalo zapošljavanje, plate, kako bi rastao standard. I to je nešto na čemu Udruženje poslodavaca FBiH intenzivno radi. Zagovaramo povećanje plata, oslobađanje od poreza za investicije u proizvodnju a uvođenje poreza na dividendu, itd. To su mjere koje se moraju provesti, ali i dalje ćete imati esktremno bogate i one koji su siromašni – smatra Smailbegović.
BiH treba više poduzetnika
Bolji poslovni ambijent ohrabrio bi i građane na pokretanje investicija, jer novca ima. Za zemlju poput BiH, nivo štednje koji je dostigao 12 milijardi KM u Federaciji BiH, izuzetno je visok.
– Za naše ekonomske uslove to je mnogo, a to znači da nema zdravih projekata da se taj novac plasira. Jer nije normalno da se drži na banci 12 milijardi, pogotoovu u jednoj zemlji koja je ovako siromašna. To je rezultat nedostatka inicijativa poduzetnoštva, zdravog ambijenta u kojem će se pare investirati u biznise i samim tim standard će rasti. To jeste posao države, a poslije toga poslodavci će dalje sami, jer mi smo pokazali da to znamo i umjenimo – zaljučuje Smailbegović.
