Posljednjih nekoliko sedmica koronavirus najčešća je tema domaćih i stranih medija. Od njega je do sada zaraženo preko 160.000 ljudi, umrlo je nešto više od 6.000, a kraj pandemiji ne nazire se još.
No osim efekata na zdravlje stanovništva, svijet brinu i posljedice koje će ovaj virus ostaviti na ekonomiju. Brojne su zemlje svijeta poduzele korake kako bi privrednicima olakšale da prežive ovu iznenadnu krizu no sigurno je da će za mnoge ona biti kobna.
Foto: Pixabay
Proteklih dana pisali smo dosta o tome kakvu će štetu našoj ekonomiji nanijeti virus koji se iz kineskog Wuhana proširio po gotovo cijelom svijetu, kao i o mjerama koje su bosanskohercegovački privrednici predložili vlastima kako bi se pomoglo onima koji budu suočeni sa problemima.
No zaboravimo na trenutak ove kratkoročne mjere za smanjenje već učinjene štete i pogledajmo šta bi bh. ekonomija mogla naučiti iz cijele ove situacije.
Koliko proizvodiš – toliko vrijediš
Sve je duža lista zemalja koje su zbog koronavirusa ograničile ili usporile protok roba na svojim granicama. Do jutros je trajala agonija bosanskohercegovačkih vozača teretnih vozila koji su na ulazu u Hrvatsku, vraćajući se iz Italije, čekali danima kako bi prevezli robu. Istovremeno, u tržnim centrima u našoj zemlji, kao i u drugim zemljama širom svijeta, u toku je panično kupovanje osnovnih životnih namirnica. Najtraženiji su brašno, ulje, šećer, konzervirana hrana, i sl.
Građani su zabrinuti jer ako dođe do blokada granica, lanci isporuke biće zaustavljeni a trgovine prazne nakon što se zalihe potroše. Da li bi domaći proizvođači koji se već dugo bore za svoja mjesta na policama sa stranom konkurencijom, sa trenutnim kapacitetima, mogli nadomjestiti robu iz uvoza?
“Zašto je bitno imati vlastitu proizvodnju, sada nam je valjda jasno. Samo ono što sami proizvedemo u krizama poput ove je nešto na šta možemo sigurno računati. Sve drugo može biti na dugom štapu”, kaže u kolumni koju je napisao za AlJazeera Balkans Adis Hasaković, stručnjak za komunikaciju i direktor MCM – Fabrike dobrih vijesti.
U kriznim situacijama odgovorne nacije zbijaju redove i pronalaze rješenja za svoje probleme, kaže Hasaković.
“Pojednostavljeno, vode se maksimom “hajmo mi uradit’ ono što je do nas. Ako mi to ne uradimo, teško da će nas se neko sjetiti. Jer, svako se o sebi zabavio. Normalne vrijednosti dolaze do izražaja. A logika postaje ponovno nešto čemu se vraćamo. Bila kriza ili ne, važno je proizvoditi. Koliko proizvodiš, toliko vrijediš. Kada se granice zatvore, i susjedi proglase karantin, jedino što ostaje je zdrav razum. A on nam kaže “kupujmo domaće” jer drugog možda ne bude više”, piše, između ostalog Hasaković.
IT industrija – balon za spasavanje
Istraživanja koja su se ovih dana pojavila u svjetskim medijima govore kako će sve zemlje svijeta pretrpjeti posljedice pandemije, no najgore će proći one čija je ekonomija bazirana na isporuci roba.
Dok kompanije u izvozno orijentisanom proizvodnom sektoru, sektoru turizma, transporta, ugosititeljstva i slično, trpe ogromne posljedice, one koje rade u IT sektoru najmanje će osjetiti posljedice krize, ponajviše zbog činjenice da ne ovise od fizičkih kontakata te imaju mogućnost rada sa bilo kojeg mjesta u svijetu.
“Koronavirus je pokazao još jednom koliko je svjetska ekonomija nepripremljena za ovakve scenarije. Jedna mala ekonomija kao što je bosanskohercegovačja je još više pogođena time što je država odlučila da primarno stavi akcenat na industrije kao što su drvna, tekstilna, turizam itd. koje su zbog repromaterijala, transporta i saobraćajne infrastrukture između država direktno pogođene ovakvom krizom”, kaže za BiznisInfo Rešad Začina, osnivač i direktor kompanije MInistry of programming.
Začina napominje kako smo svjedoci situacije gdje će mnoge kompanije odumrijeti ukoliko država i entiteti hitno ne uvedu mjere kao što su uradile zemlje regiona da bi se opterećenje poslodavaca ublažilo.
“Mislim da je došlo vrijeme da se IT stavi u fokus da bismo balansirali tradicionalne sa digitalnim industrijama. Naravno da su sve industrije potrebne i da se ne možemo svi baviti IT industrijom ali je potrebno da država malo podupre ovaj sektor jer to može biti dobar “balon za spasavanje” u ovakvim situacijama”, kaže Začina.
Bitno je spomenuti da će IT kompanije najmanje osjetiti krizu. Kako nam pojašnjava Začina, to su male digitalne fabrike koje izvoze razne vrste usluga i proizvoda putem interneta bez korištenja standardne putne i avionske infrastrukture.
Ministry of Programming
“Lokacija nije bitna, tako da je itekako moguć rad od kuće za cijele kompanije. Imamo povoljnu situaciju gdje naših 5.000 programera iz Bosne i Hercegovine može neometano obavljati poslove i u narednih nekoliko mjeseci čak i u karanteni. Rad od kuće nije nepoznanica u IT svijetu i to je nešto što polako postaje standard, štedi se vrijeme odlaska na posao, uposlenici dobijaju na fleksibilnosti i mogu birati lokaciju rada”, zaključuje Začina dpodajući kako je još jedan argument za razvoj ove industrije taj da jedan programer zarađuje 3 prosječne plate a povrat ulaganja je višestruk u odnosu na većinu drugih industrija.
U Bosni i Hercegovini u ovoj industriji, prema podacima iz 2018. godine, radi više od 15.000 ljudi.
