Rizik talasa neplaćanja kredita i nedostatak radnika dvije su glavne prijetnje
Kremlj je u ponedjeljak potvrdio da je za utorak planiran telefonski razgovor između ruskog predsjednika Vladimira Putina i Donalda Trumpa.
Američki predsjednik ranije je rekao da želi razgovarati s Putinom o okončanju rata u Ukrajini. Šta bi završetak sukoba donio ruskoj ekonomiji teško je s 100-postotnom preciznošću prognozirati, ali gledajući današnje brojke, neke stvari mogu se već i sada zaključiti.
Tokom posljednje tri godine, predsjednik Vladimir Putin često se hvalio da je ruska ekonomija prkosila crnim prognozama nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine. BDP je te godine pao za 1,2 posto, ali se prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) oporavio i porastao na zdravih 3,6 posto u 2023. i 2024. No, ta prividna otpornost je iluzorna.
Putin je izgradio pregrijanu ratnu ekonomiju, a povratak u normalu mogao bi značiti bolan pad, piše Reuters. Kraj razornog rata u Ukrajini nije još blizu, a čak i ako se u budućnosti postigne primirje, ruska ekonomija možda neće postati manje fokusirana na odbranu.
Vojna potrošnja iznosi osam posto BDP-a i 40 posto državnog budžeta, prema službenim podacima koji ne uključuju sve odbrambene troškove. Ti će brojevi ostati visoki ako Putin kraj neprijateljstava smatra privremenim ili koristi primirje za prikupljanje resursa za buduće napade na istočnu Evropu, piše Poslovni.hr.
Pokušaj vraćanja privrede u normalu izazvao bi dva problema za Putina. Prvi proizlazi iz višegodišnjeg kreditnog buma koji su potaknule velike banke poput Sberbanke i VTB-a. Korporativni krediti porasli su za 18 posto u 2023. i 2024., uprkos rastućim kamatnim stopama, dok je guvernerka Centralne banke Rusije Elvira Nabiullina pokušavala bezuspješno obuzdati inflaciju.
Referentna kamatna stopa centralne banke sada iznosi 21 posto i u teoriji bi trebala spriječiti ovakav rast kreditiranja. No, od 2022. banke su zakonski obvezne finansirati firme iz odbrambenog sektora po subvencioniranim stopama. Povoljni krediti također su omogućeni poljoprivrednim i građevinskim firmama, kao i dijelu hipotekarnih zajmoprimaca.
Preferencijalni krediti sada čine oko 16 posto ukupnog kreditnog portfelja banaka, prema podacima Centralne banke Rusije. To stvara rizik talasa neplaćanja kredita nakon rata ako vojna potrošnja padne i ekonomija uspori.
Visoke kamate omogućile su državnim bankama Sberbank i VTB ogroman profit – prošle su godine ostvarile 18 i šest milijardi dolara dobiti. No, adekvatnost kapitala bankarskog sektora pao je za dva postotna boda na 12,5 posto krajem 2024., upozorila je Nabiullina prošlog mjeseca. To znači da banke, unatoč velikoj dobiti, tako brzo plasiraju kredite da im se smanjuju kapitalne rezerve.
Direktori poput Germana Grefa (Sberbank) i Andreja Kostina (VTB) možda se osjećaju sigurno jer je odbrambena industrija pod kontrolom Kremlja. Vojna poduzeća vjerovatno neće propasti čak i ako odbrambena potrošnja padne. No, ostale prezadužene firme ne mogu računati na sistemska državna spašavanja.
Think tank blizak Kremlju procijenio je da je 2023. godine 20 posto proizvodnih poduzeća trošilo dvije trećine ili više svoje operativne dobiti na otplatu duga, u usporedbi s 10 posto godinu ranije. Zbog toga je Nabiullina naložila bankama povećanje kapitalnih rezervi, pooštrila pravila o hipotekarnim kreditima i uvela strože uvjete za prezadužene zajmoprimce.
Drugi problem koji bi Putin susreo pri pokušaju demilitarizacije privrede proizlazi iz demografskih izazova. Hronični nedostatak radnika uvelike objašnjava nisku stopu nezaposlenosti od oko dva posto. ‘Civilna’ industrija radi s jedva 80 posto kapaciteta zbog manjka radne snage, dok je 1,6 miliona radnih mjesta nepopunjeno, prema službenim medijima. Prema izvještaju moskovske konsultantske kuće Yakov and Partners, do 2030. godine taj bi manjak mogao dosegnuti između dva i četiri miliona radnika.
Smanjenje vojnih operacija i povratak vojnika kući u teoriji bi moglo pomoći. No, ruska radna snaga svake se godine smanjuje za oko milion muškaraca zbog loših demografskih trendova, ističe Janis Kluge, ekonomist Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove. Nadalje, vraćeni vojnici i 600.000 radnika zaposlenih u vojnom sektoru u posljednje tri godine teško bi pronašli posao jer većinom dolaze iz najsiromašnijih regija i nemaju potrebne vještine za civilnu ekonomiju.
Smanjenje vojske pomoglo bi centralnoj banci u borbi protiv inflacije, koja je dijelom potaknuta visokim plaćama za vojnike, bonusima za novačenje i sve većim financijskim poticajima kako bi se nadoknadio pad interesa za služenje u vojsci.
Prema procjenama Alexandre Prokopenko iz Carnegie Russia Eurasia Center, Rusija je potrošila između 16 i 23 milijarde dolara na novačenje vojnika, uključujući naknade za ranjene i obitelji poginulih. No, Putin ne namjerava smanjiti vojsku – u septembru je naredio povećanje broja vojnika za 180.000, čime bi aktivna vojska dosegnula 1,5 miliona ljudi, drugu najveću na svijetu nakon Kine. Čak i nakon završetka rata, Rusija će morati održavati vojne tvornice kako bi popravila štetu nanesenu Ukrajini.
Usporavanje već počelo
Ekonomski pad nakon mogućeg mirovnog sporazuma ne bi donio mnogo koristi Kremlju. Američka vlada razmatra mogućnosti ukidanja sankcija ruskom energetskom sektoru, izvijestio je Reuters, pozivajući se na dva upućena izvora.
No, Evropska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo vjerovatno neće slijediti taj primjer sve dok Rusija ostaje percipirana kao prijetnja.
Evropske firme ne žure se vratiti na rusko tržište. Moskva je također izgubila najbliže velike kupce nafte i plina, a ne može računati na budućeg njemačkog kancelara Friedricha Merza da ponovno otvori plinske tokove.
Čak i dok rat traje, ruska ekonomija već usporava. MMF predviđa rast od 1,3 posto ove godine i 1,2 posto u 2026. godini. Ekonomistica Elina Ribakova opisala je Rusiju kao ekonomiju ‘koja juri na kokainu’. Prestanak te ovisnosti bit će bolan.
