Jusuf Arifagić preživio je tri logora smrti. Omarsku, Keraterm i Trnopolje. Kao izbjeglica u Norveškoj izgradio uspješan biznis. Vratio se u Bosnu i Hercegovinu i u nju uložio preko 17 miliona maraka. Izgradio najmodernije farme, osnovao 6 kompanija, zaposlio desetine ljudi… Investitor kakvog bi druge zemlje dočekale raširenih ruku, u svojoj se zemlji već 12 godina bori sa problemima i opstrukcijama. No od investiranja ne odustaje a na sve ima samo jedan odgovor. „Niko me više neće otjerati iz Kozarca.“
Ni tri kilometra od mjesta u kojem je 1992. godine proveo najgore dane svog života Arifagić danas na 800 metara kvadratnih vodi jednu od najmodernijih farmi u regionu. Sa godišnje proizvedenih 2,8 miliona litara najveći je proizvođač mlijeka u Republici Srpskoj. Ova priča o najvećoj farmi norveških krava na svijetu no ujedno i priča o nevjerovatnoj upornosti počela je 2007. kada se Arifagić nakon 15 godina provedenih u izbjeglištvu u Norveškoj odlučio vratiti u svoju zemlju.
Jusuf Arifagić
– Poljoprivreda u Norveškoj ima veoma značajnu poziciju a farmer je, nakon kralja, najvažnija osoba u ovoj zemlji. Fasciniralo me kako je jedna zemlja okovana snijegom i ledom uspjela napraviti takve rezultate pa je odmah poslije naftnog i telekominikacijskog sektora poljoprivreda treća po punjenju budžeta. I uvijek sam se pitao ako su norveški građani mogli izgraditi norvešku državu i napraviti jednu tako jaku ekonomsku silu, kako to da mi ne možemo izgraditi našu zemlju? Osim toga, pitao sam se trebam li ja dopustiti da me neko cijeli život zove izbjeglicom ili ja nekako to svoje znanje koje sam ponio sa sobom i energiju mogu upotrijebiti i graditi svoju zemlju – prisjeća se Arifagić za BiznisInfo.
Otvaranje radnih mjesta
Dovoljno da odluči vratiti se u svoju zemlju i uložiti sav novac koji je u Norveškoj zaradio baveći se poslom sa nekretninama. Kupio je nekad najveće imanje na ovim prostorima koje se tada prodavalo i odlučio da u Kozarac prenese norvešku praksu i iskustvo a najvća želja bila mu je da u ovom povratničkom naselju ponudi ljudima, povratnicima šansu da rade.
Nakon što je sve dogovoreno, nakon što su Norvežani pristali po prvi put u istoriji da živa grla budu izvezena iz njihove zemlje, počela je, kako kaže naš sagovornik, bh. svakodnevica: sve što je radio radio je bez i najmanje podrške sa bilo kojeg nivoa vlasti. Zemljište koje mu je neophodno za proizvodnju hrane i danas se bori da dobije, potrebne dozvole čeka godinama, trafostanice i vodovodnu mrežu gradi sam.
– Struju za farmu čekao sam 4,5 godina a uvijek su isti problemi sa trafo stanicama. Ja sam kao i svaki investitor morao sam sam sebi napraviti trafo stanicu i dovesti struju da bi onda ona bila uknjižena na Elektroprivredu. Ja sam uradio novu trafostanicu 635-kilovoltnu, izgradio 1200 metara dalekovoda a onda je Elektroprivreda tražila da to uknjiži na sebe, što ja nisam dozvolio. To je problem koji postoji i u FBiH i u RS. Onda ide rješavanje svih mogućih dozvola, čekanje vodovoda… – priča Arifagić i dodaje kako je građevinsku dozvolu za farmu pokrenutu 2007. dobio tek 2011. godine.
Najveći proizvođač mlijeka u RS
No na bh. stvarnost se vrlo brzo navikao i odlučio da ga ništa neće omesti u namjeri da ulaže u svoju zemlju. 2013. uvezao je prvih 100 grla norveških krava, u julu drugi kontigent od 200 a u oktobru treći od 400. U janaru 2014. na farmi je došlo i do prvih teljenja, pokrenuta je proizvodnja tako da farma od tada do danas broji oko 1300 grla.
Na njoj se na 7300 metara kvadratnih nalaze štale kapaciteta 650 muznih grla i izmuzište koje može 650 grla izmusti za 3 ili 3,5 sata. Krave na Jusufovoj farmi slušaju muziku, spavaju da posebnim madracima, a svi procesi obavljaju se na najmodernijoj opremi i automatski tako da prozvedeno mlijeko nema nikakvog dodira sa vanjskim uticajem. Od usjeva proizvode žitarice, kukuruznu silažu, sve vrste stočnih obroka a pokrenuli su i vlastitu fabriku za proizvodnju koncentrata.
Prvo su zaposlili 8 mladih ljudi sa fakultetskim diplomama, imali su ukupno 20 radnika a onda je taj broj polako rastao i danas došao do 50.
Paralelno sa razvojem farme u Kozarcu, Arifagić Investment je kupio i napuštenu fabriku drvne industrije Fana u Bosanskom Petrovcu u Krnjeuši. Devastirana fabrika pretvorena je u reprezentativan objekat za tov bikova koji danas zapošljava 8 radnika, uglavnom povratnika.
Sve to, nakon što je Arifagić zemljište od lokalnih vlasti dobio na korištenje a onda saznao da ga ne može uknjižiti i nakon što je sam izgradio 5 km vodovoda zajedno sa pumpama, pumpnim stanicama i svim ostalim.
Nemogućnost dobijanja zemljišta
– Nedostatak ili nemogućnost dobijanja poljoprivrednog zemljišta jedan je od najvećih problema ne samo za nas nego i za druge koji bi ulagali u poljoprivredu. I dok BiH ima velike količine neiskorištenog zemljišta poljoprivredni proizvođači ga jako teško dobijaju – priča nam Arifagić koji se zbog ovih problema obraćao i političarima i vlastima u oba entiteta ali bez rezultata.
Arifagić trenutno radi i na trećoj farmi, Pučenik u Bosanskoj Krupi, no ni tu ne ide lako. Nakon što je ekološku dozvolu čekao 3 godine, nakon što je izgradio 600 metara visokonaponskog dalekovoda i trafostanicu od megavata, Arifagića sada čeka i izgradnja 3,5 kilometara vodovoda sa pratećim objektima, jer to, kako kažu u Vodovodu, nije njihov posao.
No uporedo sa borbom sa svakodnevnim preprekama, u okviru Arifagić Investmenta uspješno je poslovanje razvilo 6 kompanija od kojih se svaka brine za specifičan segment poslovanja: AGK d.o.o. gradi i održava objekte, Geno Balkan d.o.o. uvozi sjeme, Veterinarska stanica obavlja veterinarske poslove…
Ni nakon osnivanja šest firmi, gradnje kilometara dalekovoda i vodovoda, 12 godina rada i preko 17 miliona maraka direktnih investicija, Arifagić ne odustaje od investiranja.
BiH ima perspektivu
Poslije svih problema sa kojima se suočio kako na lokalnom tako i na nivou entiteta, političarima u oba entiteta poručuje: ja nikome neću ni marke dati a ni vi meni ne morate ništa dati, ali ćete sve bitke sa mnom izgubiti.
Neće odustati, jer nema izbora.
– Mogu da izađem ovdje i kažem staćemo ovdje, tu je kraj. Ali šta sa zaposlenima, šta sa njihovom djecom, šta sa svim ovim što si stvorio? Da li je to ispravan put ako ga izabereš – priznaješ li da si poražen? Ja sam se nakon preživljenih logora zakleo da me niko više neće natjerati da sagnem glavu i da klečim na koljenima – kaže Arifagić koji i danas neumorno ulaže.
Nedavno je kupio još 55 hektara zemljišta, kupuje stalno nove mašine i novu opremu. Kad bi mu dali dovoljno zemljišta, mogao bi kaže zaposliti hiljadu ljudi.
– Pogledaš ka Kozari i vidiš hiljadu mogućnosti. Vidiš da se ovdje može raditi, graditi, stvarati… Možda nije kao na Zapadu, možda ekonomija ne ide tako dobro, ali sve što čini život toga ovdje imamo sigurno daleko više. Treba da se okrenemo jedni drugima i ekonomiji, samo to je naš put – kaže Arifagić.
U sastavu Arifagić investmenta danas posluje 6 kompanija
- Arifagić Investment d.o.o. u okviru koje djeluju farme u Kozarcu, Fana Arifagić Bosanski Petrovac i Pučenik Bosanska Krupa
- Veterinarska stanica – Arifagić Investment d.o.o. koja obavlja sve veterinarske poslove i ima dozvolu od kancelarije za veterinarstvo BiH
- AGK d.o.o. – Arifagić Gradnja Kozarac koja vrši građenje i održavanje svih objekata
- Geno Balkan d.o.o. zadužena za distribuciju i uvoz sjemena za vlastite i potrebe farmera
- SC Arifagić Investment – GEA Farm Technologies d.o.o. Stručni centar, uvoz i montaža opreme
- Poljoprivredna apoteka “Arifagić Investment” d.o.o. – nabavka sjemena
