Danijel Kretinski (48) je kupovinom velikih firmi širom Evrope stekao međunarodnu reputaciju kao malo ko od srednjoevropskih poslovnih magnata, piše Deutsche Welle (DW).
Na prvi pogled, Kretinski kojeg opisuju i kao ćutljivog, učtivog i kosmopolitum, razlikuje se od starije i prilično nabusite generacije čeških bogataša koja je nastala neposredno nakon pada komunizma. Ali, samo na prvi pogled…
Nije naslijedio ni jednu veliku firmu, veoma brzo se obogatio, a za to onda obično postoji samo jedno do dva objašnjenja – poslovati tamo gdje para ima u izobilju i gdje se slabo čuvaju, kada se radi o takvima kao što je on – naime u državnim budžetima. I drugo – dobro odbrati bračnog partnera. Kod Kretnskog koji je sam trenutno „težak” 9 milijardi eura, spojilo se i jedno i drugo: njegova partnerka Ana Kelnerova dolazi iz najbogatije češke porodice i „teška” je oko 17-18 milijardi eura.
Mada Kretinski, sin informatičara i sutkinje češkog Ustavnog suda posjeduje čitav niz medija u Češkoj i u Evropi – rijetko se pojavljuje u medijima. Mnogo više voli da se bavi svojom umjetničkom kolekcijom uz šoljicu zelenog čaja – kažu.
Ipak, s izvjesnom dozom skepse treba primiti reči Žeroma Lefiliatrea, novinara koji je 2019. objavio biografiju Kretinskog (48), i koji ga je u intervjuu za Le Mond opisao kao „izuzetno inteligentnog, veoma ambicioznog, veoma odlučnog i veoma oportunističkog – ukratko, savršenog preduzetnika”. Jer, Kretinski je dijelom vlasnik i Le Monda.
Ali mnogi takođe vjeruju da je i on svoje ogromno bogatstvo stekao istim metodama kao i grubijani iz prvog generacija tajkuna. U suštini, imperija Kretinskog veoma je staromodna.
Pored suvlasništva u medijskim kućama, od Czech Media Invest francuskog Le Monda ili njemačke ProSiebenSat.1 – ne fali ni maloprodajnih lanaca robe široke potrošnje: EP Global Commerce, koji takođe posjeduje 40% njemačkog lanca Metro AG. Kretinski je postao i suvlasnik poštanske službe u Velikoj Britaniji i Holandiji.
Najunosnija energetika – kako je nastao EPH
Ali ono što je daleko najunosnije je energetska imperija stvorena oko uglja – odnosno, njegova procjena da od evropske energetske tranzicije još dugo neće biti ništa.
Kada su slovački koncerni J&T i PPF – u vlasništvu češkog milijardera Petra Kelnera, koji je 2021. smrtno stradao na Aljasci – osnovale 2009. Energetický a Průmyslový Holding (EPH) Kretinski je postao vlasnik 20% deonica i glavni čovjek koncerna, a za par godina je stekao tamo stekao potpunu kontrolu.
Osnova poslovanja EPH je slovački gasovod Eustream, u to vrijeme glavna ruta za ruski gas u Evropu i preko njega je dobijao gotovinu za otplatu akvizicije.
Zahvaljujući energetskoj krizi kao posljedici rata u Ukrajini, on je kao vlasnik EPH prošle godine ostvario rekordni profit od 4,6 milijardi eura.
Umjesto zelene tranzicije – on kupuje ugalj
I dok su se evropski energetski giganti plašili zelenih planova za zaštitu klime, Kretinski je počeo da se „kladi” protiv ove promjene masovnim kupovinama rudnika uglja.
Prvo je 2016. u partnerstvu sa PPF-om, to bio njemački gigant LEAG (lignit i energija) koji je povoljno dobio od švedskog koncerna Vattenfall.
Taj posao se već isplatio zahvaljujući njemačkoj vladi koja je odlučila da prestane da proizvodi struju na ugalj do 2035. Berlin je platio 1,75 milijardi eura da LEAG nešto ranije zatvori četiri termoelektrane, s tim što njemačka država iz budžeta i ostalim elektranama takođe daje novac – da pređu na obnovljive izvore energije.
Takve unosne poslove ima i sa drugih sedam država u EU u zelenoj tranziciji: a EPH u međuvremenu kontroliše eksploataciju uglja i nacionalne mreže Italije i Velike Britanije.
TisenKrup – „tipično za Kretinskog”
U posljednje vrijeme je sve više izvještaja da bi taj češki milijarder mogao da preuzme njemačkog industrijskog giganta – koncern TisenKrup.
Ako se malo sagledaju njegovi poslovni poduhvati, akvizicija sektora čelika izgleda kao tipičan scenario za Kretinskog. Iako nema potvrde – ali ni demantija takvih planova, vrijednost njemačkog koncerna, koja je drastično pala s obzirom na visoku cijenu energenata u zemlji, svakako bi bila prilika za kupovinu.
Jer, i ovde se radi o ambicioznom planu „zelenog čelika” tog koncerna – i o enormnoj finansijskoj pomoći njemačke vlade koja ima za cilj da ostvari proizvodnju čelika korišćenjem vodonika.
Da bi sačuvao radna mjesta i industrijsku proizvodnju, Berlin je za tu tranziciju obećao 2 milijarde eura. I tu Kretinski vidi svoju priliku – da koristi svoj ugalj dok se ne dogodi energetska tranzicija, ako je uopšte bude bilo.
Ima i malo otpora
Ali postoji i otpor njegovom osvajanju: u medijima su francuski novinari blokirali njegovu želju da stekne potpunu kontrolu nad Le Mondom, a udarac se može očekivati za njegovo suvlasništvo u lancu Metro nakon što ga je Ukrajina optužila da je „mecena rata” jer nastavlja da posluje u Rusiji i da je „usko povezan sa naftnim, gasnim i bankarskim sektorom ruske privrede”.
