Uskoro kreće početak radova na izgradnji najluksuznijeg i najvišeg objekta u Republici Srpskoj – Hotela Palas u vlasništvu firme Zepter Internacional.
Predviđeno je da budući hotel bude visok 100 metara, a sadržavat će restorane, vidikovac, spa centar, podzemnu garažu i poslovne objekte. Vrijednost investicije je oko 150 miliona KM, piše BiznisInfo.ba.
Vlasnik kompanije je Filip Zepter, koji je rođen kao Milan Janković. Mjesto rođenja mu je u Srbiji, iako su njegovi Bosanci, a i odrastao je u BiH. Kasnije je postao poznat kao “kralj posuđa”.
– Moji su iz Bosanske Dubice, a u Veliko Gradište (u Srbiji) su se doselili pošto je moj otac, Milisav, postavljen za direktora u jednoj firmi – objasio je jedinom prilikom Zepter.
Ubrzo su se vratili u Bosansku Dubicu gdje se školovao, a studirao je u Beogradu, gdje je već pokazao talenat za biznis.
Filip Zepter
– Kao student na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, radio sam svašta. Najčešće sam organizovao čišćenje prozora na novogradnjama. Pogodio bih posao i oformio ekipu. Od tog posla imao sam dvostruku korist: kao organizator i kao radnik – jednom prilikom je ispričao.
Suprugu Madlenu je upoznao u Univerzitetskoj biblioteci.
– Moram da priznam: bila je jedna od najljepših djevojaka. Niko nije smio da joj priđe, a ja sam to učinio za opkladu. Ne, naravno, u nadi da ću da je zavedem, već u nadi da ću otići sa njom na kafu. I sve sam joj to rekao da me ne bi odbila. Ali, i to je bio dio moje strategije. Bilo je važno da pristane… Poslije četiri godine, 1975, bili smo u braku – kazao je.
Dva dana poslije ženidbe otišao je u vojsku. Potom je radio u špediciji. Poslije tri godine Madlena je, kao profesor, poslata u Austriju zbog školovanja naših radnika, a on je dobio odmor od šest mjeseci zbog učenja jezika.
– Međutim, poslije pola godine nisam želio da se vratim. Našao sam posao u firmi koja je prodavala posuđe. Tri godine kasnije, postao sam direktor prodaje, a 1985. sam osnovao svoju firmu sa istom djelatnošću. Brzo sam stekao veliki kapital. Zatim sam, 1989. godine, kupio malu fabriku u Italiji. I tu sam patentirao dno posude “Zepter”, koje je neuništivo. Već 1990. godine imao sam promet od milijardu maraka, dvije fabrike i najveće odlikovanje za doprinos italijanskoj ekonomiji – ispičao je tom prilikom.
Nakon toga biznis se samo širio. Uspon i širenje djelatnosti preduzeća odvijali su se fantastičnom brzinom – od posuđa, medicinskih aparata i aparata za domaćinstvo, kozmetike do luksuznih proizvoda.
Zepter je danas prisutan u više od 40 zemalja. Kompanija se procenjuje se na više stotina miliona dolara.
Ime i prezime je, kako je rekao, promijenio 2000. godine, poslije bombardovanja Srbije, kada mu se “za trenutak sve smučilo”, ali je dodao da “nikada ne bi prikrio svoje porijeklo”.
