Kako je, naizgled nezaustavljiva kompanija sa 7.000 zaposlenih, propala preko noći?

0

Ulaganje u proizvodnju baterija za električna vozila može se činiti sigurnim. A na prvi pogled, činilo se da Northvolt – švedski proizvođač baterija za električna vozila koji je u novembru podnio zahtjev za zaštitu od bankrota – ima sve prednosti i mogućnosti potrebne za uspjeh.

Za početak, tržišni temelji nedvojbeno su jaki. Predviđa se da će proizvodnja električnih vozila eksponencijalno rasti: Tesla trguje s više od 100 puta većom zaradom, dok Toyota – najveći svjetski proizvođač automobila na benzinski pogon – bilježi omjer cijene i zarade po dionici od deset.

Podržavajući ove optimistične tržišne projekcije, Northvolt je već osigurao 50 milijardi dolara prodajnih narudžbi, a prikupljanje kapitala pokazalo se izuzetno jednostavnim. Northvolt je privukao popis slavnih ulagača na čelu s Goldman Sachsom i Volkswagenom, prikupivši neviđenih 15 milijardi dolara za finansiranje startupa.

Stručnost je bila još jedna velika snaga. Osnivači Northvolta, Peter Carlsson i Paolo Cerruti, bili su bivši rukovoditelji Tesle s velikim iskustvom u upravljanju globalnim lancima opskrbe. Proizvodnja baterija činila se kao logično proširenje njihove ekspertize.

Northvolt je također uspostavio partnerstva s vodećim dobavljačima iz Japana, Južne Koreje i Kine, dovodeći iskusne stručnjake u svoje pogone i omogućujući prijenos tehnologije.

Na vrhuncu 7.000 radnika

Kada je riječ o ljudskom kapitalu, Švedska se dosljedno svrstava među zemlje s najboljim rezultatima u OECD-ovom Programu za međunarodnu procjenu kompetencija odraslih. Kao članica Evropske unije, ima pristup talentima iz 26 drugih razvijenih ekonomija, dok njene fleksibilne imigracijske politike privlače kvalificirane stručnjake iz cijelog svijeta. Na svom vrhuncu, Northvolt je zapošljavao gotovo 7.000 radnika iz više od 100 zemalja, uključujući stručnjake iz Južne Koreje i Kine.

Štaviše, Northvoltova baza u sjevernoj Švedskoj nudila je obilje obnovljive hidroenergije, blizinu ključnih rudarskih resursa i snažnu metaluršku tradiciju – idealan temelj za izgradnju održivog lanca opskrbe baterijama s niskim udjelom ugljika, piše Ricardo Hausmann za Poslovni.hr.

Potaknuto početnim uspjehom, vodstvo Northvolta nastavilo je s agresivnom ekspanzijom, otkrivajući ambiciozne planove za izgradnju novih objekata u Kanadi i Njemačkoj. Neko vrijeme firma se činila nezaustavljivom. Zatim je, naizgled preko noći, ušla u krizu i propala.

Dakle, što je pošlo po zlu? Prema istraživačkom izvještaju Financial Timesa, uzrok pada Northvolta bio je šokantno jednostavan: primarna tvornica baterija firme u blizini grada Skellefteå radila je s manje od jedan posto predviđenog kapaciteta. S prodajom daleko ispod projekcija, firma se borila s ispunjavanjem ugovora, uz nezaustavljiv gubitak gotovine.

Nesposobnost Northvolta da poveća proizvodnju proizašla je iz poteškoća u integraciji njegove složene mreže dobavljača, koja je uključivala kineski Wuxi Lead, japanski Marubeni i nekoliko južnokorejskih firmi. Iako je svaki dobavljač bio lider u industriji, njihovi zaposlenici i oprema nikada nisu funkcionirali zajedno. Različite tehnologije, proizvodne metode i jezici stvorili su nepremostive barijere, što je rezultiralo nepovezanim radom koji se nikada nije konsolidirao.

Da je neka zemlja globalnog juga pokušala tako ambiciozan projekt i podbacila, to je moglo biti zanemareno kao klasičan primjer ekonomije u razvoju koja je zagrizla više nego što je mogla sažvakati. Ali kada jako razvijena zemlja poput Švedske – sa svojim obilnim finansijskim, ljudskim i tehnološkim resursima – posrne tako dramatično, to ukazuje na dublji problem koji zaslužuje veću pažnju.

Suprotno uvriježenom mišljenju, tehnologija se ne odnosi samo na strojeve, nacrte i finansijski kapital. Njena uspješna primjena ovisi o prešutnom, teško stečenom znanju koje postoji unutar iskusnih timova i omogućuje ljudima besprijekornu saradnju.

Razmislite, primjerice, o orkestru: čak i s renomiranim dirigentom, vrhunskim instrumentima i besprijekornim notama, pravi izazov leži u stvaranju ansambla sposobnog za nastup u savršenom skladu.

Prestrma krivulja učenja

Drugim riječima, Northvolt nije uspio prepoznati koliko toga ne zna. Firma je podcijenila strmu krivulju učenja koju je trebala savladati kako bi integrirala složenu proizvodnu operaciju u različitim kulturama, tehnologijama i radnim praksama. Što je najvažnije, nije si dala vremena da stekne to znanje prije skaliranja. Zbog toga nije uspjela integrirati svoje različite komponente, dok japanski Panasonic to svakodnevno postiže sličnim resursima i ekspertizom.

Ali ti izazovi nisu svojstveni za Northvolt. U razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, firme i tvorci politika često pretpostavljaju da posjedovanje pravih resursa osigurava uspjeh. Zanemaruju nevidljiv, ali ključan proces učenja, koji uključuje premošćivanje praznina u znanju kroz pokušaje, pogreške i prilagodbu.

Ključni zaključak propasti Northvolta jest da firme moraju prepoznati i riješiti nedostatke u znanju prije nego što slijede ambiciozne strategije rasta. U suprotnom, riskiraju da se preopterete prije nego što svladaju osnove, što dovodi do katastrofe.

Ova pouka jednako vrijedi i za nacionalne industrijske politike. Neuspjeh Northvolta služi kao upozorenje o opasnostima korporativnih pogrešnih procjena. Ali također nudi vrijednu lekciju o vremenu potrebnom složenim industrijama da razviju prešutne sposobnosti potrebne za rad u velikim razmjerima.

Zanemarivanje ove stvarnosti – bilo zbog pretjeranog samopouzdanja ili vanjskog pritiska – može osuditi na propast čak i najperspektivnije, najbolje finansirane projekte. U poslovanju i donošenju politika, uspjeh iziskuje strpljenje i jasno razumijevanje rupa u znanju. Northvoltu je nedostajalo oboje – i zbog toga snosi posljedice. Za sve ostale to je studija slučaja o tome što treba izbjegavati.