Oko 70 posto globalnih skrivenih troškova proizlazi iz zdravstvenih posljedica povezanih s neinfektivnim bolestima, izazvanih nezdravim prehrambenim navikama, naročito u industrijski razvijenijim poljoprivrednim i prehrambenim sistemima
Usavršena studija Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) kojom je obuhvaćeno 156 zemalja potvrđuje da skriveni troškovi unutar globalnih poljoprivredno-prehrambenih sistema iznose približno 12 triliona dolara godišnje. Od tog iznosa, oko 70 posto (8,1 triliona dolara) proizlazi iz nezdravih prehrambenih navika i povezano je s alarmantnim porastom nezaraznih bolesti (NCD) kao što su bolesti srca, moždani udar i dijabetes, što daleko premašuje troškove povezane s degradacijom okoliša i društvenim nejednakostima.
Godišnji izvještaj SOFA o hrani i poljoprivredi za 2024, nadovezuje se na izdanje iz 2023. kako bi pružio još dublju analizu, koristeći stvarno računovodstvo troškova otkrivajući cijeli niz troškova i koristi povezanih s proizvodnjom, distribucijom i potrošnjom hrane, uključujući one koji se ne odražavaju na tržišnim cijenama – takozvani “skriveni troškovi i koristi”. Izvještaj ažurira te procjene troškova, dijeli ih po vrstama poljoprivredno-prehrambenih sistema i zacrtava smjer za transformativne promjene u našim poljoprivredno-prehrambenim sistemima.
Studija detaljno opisuje kako su globalni skriveni troškovi u industrijaliziranijim poljoprivredno-prehrambenim sistemima u zemljama s višim srednjim i visokim prihodima u velikoj mjeri potaknuti skrivenim zdravstvenim troškovima, te skrivenim troškovima zaštite okoliša.
“Ovo je prvi put da se vodeća publikacija fokusira na istu temu dvije uzastopne godine, što naglašava hitnu potrebu za transformacijom poljoprivredno-prehrambenog sistema kako bi se osigurala održiva budućnost.,” izjavio je Vlado Pijunović, nacionalni program koordinator pri Uredu FAO u BiH.
Skriveni troškovi variraju ovisno o vrsti poljoprivredno-prehrambenog sistema
Historijski promatrano, poljoprivredno prehrambeni sistemi su prošli razvojni put od tradicionalnih do industrijksih, a svaki od tih tipova nosi sopstvene skrivene troškove.
Na primjer, dok je prehrana s niskim unosom cjelovitih žitarica vodeći prehrambeni faktor rizika u većini poljoprivredno-prehrambenih sistema, u sistemima koji su duži vremenski period u krizi (dugotrajni sukobi, nestabilnost i raširena nesigurnost zbog hrane) i tradicionalnim sistemima (koje karakterizira niža produktivnost, ograničeno usvajanje tehnologije, i kraće lance vrijednosti), primarni problem je nizak unos voća i povrća.
Značajni problemi su dalje uzrokovani visokim unosom natrija, te velikom potrošnjom prerađenog i crvenog mesa u industrijskim društvima, gdje se svrstava među tri najveća prehrambena rizika.
Osim prehrambenih rizika, uticaj neodržive poljoprivredne prakse na okoliš značajno doprinosi teretu skrivenih troškova. Troškovi povezani s emisijama stakleničkih plinova, oticanjem azota, promjenama u korištenju zemljišta i onečišćenjem vode posebno su visoki u zemljama s raznolikim poljoprivredno-prehrambenim sistemima – gdje je brzi ekonomski rast povezan s evoluirajućim obrascima potrošnje i proizvodnje – dostičući procijenjenih 720 milijardi USD.
Društveni troškovi, uključujući siromaštvo i pothranjenost, najzastupljeniji su u tradicionalnim poljoprivredno-prehrambenim sistemima i onima koji su pogođeni dugotrajnim krizama. Ovi socijalni troškovi predstavljaju 8 odnosno 18 procenata BDP-a, ističući hitnu potrebu za poboljšanjem sredstava za život i integrisanim humanitarnim, razvojnim i mirovnim naporima.
Poziv na kolektivnu akciju
Izvještaj poziva na transformaciju poljoprivredno-prehrambenih sistema vođenu vrijednostima kako bi bili održiviji, otporniji, inkluzivniji i efikasniji. Ovo zahtijeva prevazilaženje tradicionalnih ekonomskih mjera poput BDP-a korištenjem pravog troškovnog računovodstva za prepoznavanje skrivenih troškova. Ovim pristupom, donosioci odluka mogu donijeti bolje informisane odluke koje povećavaju društvenu vrijednost poljoprivredno-prehrambenih sistema, priznajući njihovu suštinsku ulogu u sigurnosti hrane, ishrani, očuvanju biodiverziteta i kulturnom identitetu. Postizanje ove transformacije također zahtijeva premošćivanje sektorskih podjela, usklađivanje politika u zdravstvu, poljoprivredi i okolišu, te osiguravanje da se koristi i troškovi ravnopravno dijele među svim zainteresovanim stranama.
‘’Izbor koji sada napravimo, prioriteti koje odredimo i rješenja koja budemo implementirali će odrediti našu zajedničku budućnost. Prava promjena počinje sa individualnim postupcima i inicijativama, podržanima od politika i ciljanim investicijama. Transformacija globalnih agro-prehrambenih sistema je od osnovne važnosti u postizanju ciljeva održivog razvoja i osiguravanja prosperitetne budućnosti za sve nas,” izjavio je generalni director FAO, QU Dongyu.
U izvještaju se naglašava da ova transformacija zahtijeva kolektivnu akciju, uključujući primarne proizvođače, agrobiznis, vlade, finansijske institucije, međunarodne organizacije i potrošače. Iako će rješavanje skrivenih troškova rezultirati neujednačenim uticajima na učesnike, zemlje i vremenske okvire, politike i propisi koji podržavaju mogu pomoći u smanjenju poremećaja, posebno za male proizvođače i agrobiznise, promovirajući rano usvajanje održivih praksi i zaštitu ranjivih društvenih grupa.
Ključne preporuke
- Pružanje finansijskih i regulatornih podsticaja za unapređenje usvajanja održivih praksi duž lanca snabdevanja hranom i za ograničavanje neravnoteže snaga između zainteresovanih strana u poljoprivredno-prehrambenom sistemu.
- Promoviranje zdravije ishrane donošenjem politika koje hranljivu hranu čine pristupačnijom i pristupačnijom i smanjuju skrivene troškove vezane za zdravlje.
- Podsticanje smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte i azota, štetnih promjena u namjeni zemljišta i gubitka biodiverziteta kroz označavanje i sertifikaciju, dobrovoljne standarde i inicijative dužne pažnje u celoj industriji.
- Osnaživanje potrošača jasnim, pristupačnim informacijama o ekološkim, društvenim i zdravstvenim uticajima izbora hrane, uz istovremeno osiguravanje da čak i ugrožena domaćinstva mogu imati koristi od promjena.
- Iskorištavanje značajne kupovne moći nabavke hrane kroz institucije kako bi se preoblikovali lanci snabdijevanja hranom i poboljšalo okruženje za hranu, u kombinaciji sa sveobuhvatnim obrazovanjem o hrani i ishrani.
- Jačanje upravljanja i civilnog društva kako bi se stvorilo okruženje koje omogućava ubrzanje inovacija za održive i pravedne poljoprivredno-prehrambene sisteme
