Hostel Franz Ferdinand otvoren je u centru Sarajeva u septembru 2013. godine. Od tada do danas, kroz hostel koji priča priču o jednom od najvažnijih događaja u istoriji ovih prostora, prošlo je oko 15.000 ljudi. Za nepune tri godine, postao je jedan od najtraženijih objekata za smještaj ove vrste, a u 2015. kao potvrdu kvaliteta dobio je i prestižna priznanja: Booking.com, svjetski lider u pružanju online usluga vezanih za putovanja, dodijelio je hostelu priznanje i visoku ocjenu 9.1, a Trip Advisor svoj Certificate of Excellence.
O tome kako je nastala priča Franz Ferdinand, odgovornosti koju nosi poduzetništvo i poslovanju u teškim vremenima, razgovarali smo sa Emelom Burdžović, suvlasnicom hostela koji je otvorila zajedno sa svojim suprugom.
Hostel Franz Ferdinand otvorili ste prije dvije i po godine. Da li možete reći da je otvaranje hostela bila najbolja poslovna odluka koju ste donijeli?
Apsolutno! Pun pogodak. No, moram naglasiti da će skoro svaki poslovni potez biti dobar ako imate dobar plan, dobro istraživanje, dobar tim i ako ste mu posvećeni do najsitnijeg detalja, te ništa ne prepuštate slučaju.
Da li ste prije otvaranja ovog hostela radili u ugostiteljstvu i turizmu?
Nikad. Oduvijek radim u medijima. Pa i kad je hostel u pitanju osim osmišljavanja, moj dio zadatka je upravo bila promocija i marketing. Kako sam najveći dio života bila voditelj, odnosno host, mislim da su to vrlo srodne profesije. I u hostelu ste host, onaj ko dočekuje ljude, pozdravlja, animira, zabavlja…
Kako ste došli na ideju o priči na temu sarajevskog atentata?
U startu smo htjeli da hostel bude tematski, art ili boutique i da priča priču o Sarajevu. U razgovoru sa prijateljima, jednom kalsičnom brainstormingu, naš drug Eldar rekao je neka bude priča o atentatu i neka se zove Franz Ferdinand. Niko nije imao primjedbu. Dapače, oduševili smo se svi i sve se samo posložilo. Bila je to godina uoči stogodišnjice Sarajevskog atentata, tako da je i interesovanje svjetske javnosti za naš hostel bilo uistinu ogromno!
Soba Franz Ferdinand
U jednom ranijem intervjuu izjavili ste da ste za sve poslove oko hostela angažovali stručnjake iz odgovarajućih oblasti i da ništa niste prepustili slučaju. Pretpostavljam da je to zahtijevalo i značajna ulaganja. Kao rukovodilac jedne kompanije, na čemu ne štedite?
Kako da vam kažem, sve je to jasno isplanirano, pretpostavljeno. Ne štedite nikad na onome što će vam donijeti puno veću dobit. Moje lično opredjeljenje je da ne treba štediti na ljudima. Isto tako ne volim ljude koji se pretjerano štede na poslu. Volim nekoga platiti, ali da radi predano i posvećeno. Mislim da je to fer. Da su tržišni uslovi u BiH drugačiji, da imate cijene i dobit koju zaslužujete, vjerujte da bi domaći privrednici mnogo manje štedili. Mnogo vi para bacite državi, a ona vam malo toga da. I na kraju stradaju uposlenici.
Nerijetko se u javnosti čuju ocjene da je poslovni ambijent u BiH vrlo nepovoljan, da vlasti ne podržavaju domaće kompanije, da je administracija komplikovana, tržište malo, korupcija prisutna na svakom koraku… Da li vi osjećate negativne efekte takve situacije u svom poslu?
Da, dio problema već sam spomenula. Vrlo nepovoljno. Puštaju se ilegalci da rade zbog socijalnog mira. Država nameće astronomske dadžbine, ne pruža ništa. Uposlenici bijesni jer su neprijavljeni ili na minimalcu. Poslodavcima država ništa ne da i apsolutno je neisplativo plaćati tolike doprinose. Začarani krug u kojem niko nije sretan.
Hostel zapošljava 8 ljudi, iako ih je indirektno kroz turističku agenciju angažovano i više. Da li ste se ijednog trena prepali odgovornosti koju ste preuzeli kao poduzetnik budući da od poslovanja vaše kompanije zavise i porodice čiji članovi rade u hostelu?
O, milion puta. Hrabrost ipak počiva na mom suprugu, koji je neustrašiv. Doduše, on najbolje zna kako mu je uvečer leći, a misli ne prestaju da se kovitlaju, mozak radi 200 na sat. Posao odgovornog poduzetnika nije nimalo lak. Valja s tom odgovornošću zaspati. Zato nismo svi predodređeni da to budemo i taj teret iznesemo.
Koje utiske o Sarajevu vaši gosti najčešće odnose sa sobom?
Vrlo lijepe. Najčešće su iznenađeni onim čim grad raspolaže. Oduševljeni su ljudima, istorijom, prirodom. Ipak, na jednu stvar se uvijek žale, a to je siromašan noćni život.
Soba Mlada Bosna
Rijetki ljudi mogu reći da ih posao koji rade ispunjava. Možete li za sebe reći da ste jedna od njih?
Ja radim mnogo poslova. Nikad u životu nisam radila samo jedan, tako da je nemoguće da nisam ispunjena. Ipak to i iscrpi. No, ne mogu zamisliti život bez svog posla. Kao da to više ne bih bila ja.
Kompromisi su sastavni dio naših života. Sa čim, u poslovnom smislu, ne pravite kompromise?
Sa nepoštenjem. Legalista sam po opredjeljenju i ne dam se, koliko god da te država tjera da posluješ ilegalno.
