Intervju s Harisom Hadžialićem, direktorom Globalgps BH povodom gostovanja Harisa Hadžialića na okruglom stolu PANTHEON konferencije “Digitalizacija 2019 u praksi” održane 13. juna u Sarajevu
Haris Hadžialić je aktivan član zajednice eksperata na EU H2020. 2017. – 2018. dizajnirali su prijedlog digitalne transformacije bh društva i nakon pregovora sa Vanjskotrgovinskom komorom BiH, napravili zajednički projekt koji se odslikava kroz definisanih 14 stubova razvoja bh društva i ekonomije, kroz dizajn indikatora i indeksa za svaki od stubova razvoja.
Vratite na kratko u vrijeme početka .ba domene koju ste i sami pokrenuli, a koja je glavno obilježje bosanskohercegovačke internet prepoznatljivosti. To su zacijelo za Vas bila uzbudljiva vremena. Postavili ste temelje za razvoj i drugih digitalnih platformi.
Kada govorimo o početku interneta u BiH, to jeste interesantna priča i sa mnogo aspekata je važno da je postojala. Nažalost danas mnogi ne poznaju šta je sve urađeno u to doba u BiH, jer smo u doba rata imali izuzetno dinamičnu IKT scenu, ljudi su bili snalažljivi i iz ničega stvarali nešto. Na teritorijima koje nisu bile pod obručem (Zenica, Tuzla…) postojale su slične platforme kao i u Sarajevu, međutim razlika je bila što je sarajevska platforma služila kao jedina veza, a ne jedna od. Neki moji drugari sa Dobrinje su naš model rada zvali NIKEnet ili ADIDASnet, jer je većina “servisa” bila na nogama, trčeći od Dobrinje do Centra. To su bila teška vremena ali i nekako čistija i poštenija, valjda su se ljudi bojali zadnjeg suda koji nam je svima bio pred očima 24 sata na dan.
Postavljanje digitalnih platformi je nekako težak izraz kada govorimo o profesiji ali novinarski je korektan. Imao sam sreću, neću reći znanje, da sam započeo i učestvovao u kreiranju .ba domena za BiH. Ali nisam bio sam, tu je bila armija ljudi koja nam je pomagala, iako smo nas 4 bili prednja linija.
Nakon 1994. uspostavili smo .ba domen. A kada govorimo o digitalnim platformama, recimo da sam od 1998 do 1999 postavio prvi privatni internet servis provajder, slično BiHNetu, zahvaljujući podršci USAIDa i američkog naroda. te godine smo bili fokalna tačka za AT&T u Evropi i NATOu. 2001 smo postali resurs kuća za Deloitte Consulting iz Londona za uspostavu javnog finansijskog sistema – budžetskog poslovanja na svim nivoima administracije u BiH. 2002. sam radio na istom projektu u Kosovu. 2004 godine sam završio projekt Politike razvoja informacionog društva BiH, prve takve kod nas.
2011 i 2012, sam nominovan za direktora investicijske banke u Londonu za region južne Evrope. 2013 smo ušli u Razvojno istraživački program EU kao dio konzorciuma koji je razvijao sistem preteču današnjeg IoT. 2015 i 2016 smo dobili nagradu Univerziteta u Madridu kao najinovativnija SME u Evropi što je rezultiralo investicijom Business Angels u iznosu od jednog milona, koju nam je naša tadašnja poslovna banka svojim nezakonitim i neprofesionalnim ponašanjem doslovno otjerala. Sve kad sagledate logično je da od 2018. radim na programu digitalne transformacije BiH društva, odnosno definiciji prostora za digitalne platforme koje će razvijati, nadam se, bosanskohercegovačke firme.
Nalazite se na čelu kompanije Global GPS, ali ste i aktivan član tima za program digitalne transformacije BiH društva koji implementirate u saradnji s VTK BiH. Da li je studija pokazala napredak i kakvo je realno stanje na terenu?
Mi smo započeli veliki program prije par mjeseci, program digitalne transformacije BiH društva. VTK se odlučila, hrabro i vizionarski ući u taj proces, ne kao puki korisnik već lider i inovator u mnogim oblastima. Gospoda Vuković i Bajramović su nesebičnim radom cijelu priču o digitalnoj transformaciji bh društva podigli na viši nivo. Veoma je važno naglasiti da smo definirali proces, program jer ovo nije projekt. Dakle, umjesto samo još jednog projekta sada imamo proces koji će iznjedriti mnogo projekata na našem putu u digitalnu budućnost. Sam proces promjena u društvu nema kraja ali će vjerovatno imati svoje promjene u neke druge oblike ili dopune.
Što se tiče stanja bh društva, recimo da smo na poziciji od 86. do 142. zavisno šta mjerite u domenu digitalne transformacije ili informacionog društva. Naša pozicija u oblasti razvoja, istraživanja i inovativnosti je oko 140., dok je razvoj samog digitalnog društva iznad 80. pozicije. Ovdje bih želio dati jasnu informaciju da mi ne padamo na skali uspješnosti, odnosno mi imamo isti broj bodova godinama (odnosno promjene u bodovima su na margini statističke greške). Drugi se trude i njihov skor bodova stalno raste, oni, ti drugi, nas pretiču i mi zaostajemo u svakom pogledu razvoja informacionog društva.
Danas, mi imamo i daleko veće probleme osim bodovanja – mentalni sklop našeg radnika nije spreman za digitalnu transformaciju, ali taj isti radnik je odličan kad ode u zemlju koja je već tu transformaciju započela ili dovela do visokog stepena implementacije. Mi nemamo lidere niti poznavaoce teme da bi pomogli digitalnu transformaciju, posebno jer je naš digitalni raskorak ogroman u toliko mnogo sektora da jednostavno nemate tačku odakle krenuti.
Po strukturama odnosno pilarima razvoja, imamo pokazatelje koji govore da većina indikatora potrebnih za mjerenje stanja digitalne transformacije ne postoji u formi koja nam je potrebna za bilo kakav razvojno istraživački poduhvat. Ovo sve nije ništa neobično kao pojava, jedino je neobično vrijeme u kojem se ovo sve dešava. Naime, ove probleme je EU imala prije 20 i 15 godina (samo da napomenem da smo i mi te probleme tada nominovali paralelno sa EU), a mi danas.
Ipak nije sve tako crno, te na osnovu rada VTK i grupe stručnjaka i firmi iza, možemo reći da su neki projekti pokrenuti sa mrtve tačke, pa čak i elektronski potpis više nije fikcija već postaje realnost. Kad uporedimo stanje od prije 12 mjeseci, slobodno je reći da se BiH društvo počinje transformirati ka digitalnom društvu znanja i informacija.
Šta Bosnu i Hercegovinu očekuje u ovom periodu i koliko naša zemlja napreduje u odnosu na okruženje?
Poredivši naše stanje sa zemljama u okruženju shvatili smo da imamo problem ogromnog digitalnog raskoraka čak i sa komšijama koji su već implementirali ili su su procesu projekata koje mi ne možemo ni razmatrati. Tako da ni upoređivanje u određenim oblastima nije više tako lako jer su se komšije i susjedi prilagodili EU standardima.
Rješenje je bilo mnogo jednostavnije nego smo očekivali, pa umjesto da se upoređujemo sa zemljama u regionu ili EU, mi smo napravili uporedbu sa nama od prije 15 godina. Zamislite da je BiH još uvijek na istim brojkama kao i prije 15 godina, a u tom razdoblju su se pojavili FACEBOOK, INSTAGRAM, VIBER; WHATSAPP, AMAZON; CLOUD COMPUTING; INTERNET OF THINGS, BLOCKCHAIN, VIRTUAL REALITY, AUGMENTED REALITY, AI, samo da navedem neke zvučne pojmove. Mi nemamo išta od toga u BiH, iako imamo veoma dobre firme koje koriste ove tehnologije ili rade na razvoju istih.
Samo jedan pokazatelj je dovoljno ilustrativan: danas voziti Teslu u Bosni je jako opasno jer logika u automobilu pretpostavlja da može voziti autonomno putem koji u BiH niko nije digitalizirao, već čekamo da to uradi Google i to bude važna vijest, da je Google uradio mapu znakova i ograničenja brzine u BiH. Meni se čini da je to bio posao ovih silnih institucija, na isti način kako je to uradila Srbija, Hrvatska ili ko god u svijetu.
Sa druge strane, a vis a vi outsurcinga i da ne pričamo samo o nama. Recimo, Indija je među prvih 10 zemalja svijeta sa svojom IKT industrijom i mogućnostima odgovora na zahtjeve tržišta, svima je poznato da je Indija velesila u outsourcingu. Među prvih 20tak zemalja takođe se nalaze Ukrajina, Rumunija, Pakistan, Bjelorusija, Rusija, itd… Srbija se toj grupi pokušava približiti najuspješnije od svih naših komšija. Medjutim, kad pogledate indekse spremnosti za korištenje ovih tehnologija u društvu, dakle kao alata za razvoj društva sve te zemlje su daleko iza Njemačke, Italije, SAD, ali i Estonije. Poenta je da su neke zemlje razvijale IKT industriju kao standardni model razvoja neke industrije, umjesto društva kao konzumenta kako je to radio Zapad uz obavezni segment inovacija, razvoja i istraživanja. Dakle industrijska velesila je Indija među prvih deset, a razvojem je na nekom iza šezdesetog mjesta po konzumaciji iste industrije. Naš primjer fabrike Tesla automobila.
Stvaranje svijesti potrebe digitalne transformacije, ne samo kod kompanija, nego i kod institucija nije u jednakom omjeru. Na koji način uskladiti ove dvije zainteresirane strane kako bi zajednički bili i bolji servis građanima?
Vi govorite o dvije strane, međutim odavno je ovaj proces trostran: privreda, administracija i edukacija. U nekim našim istraživanjima možemo dodati i četvrti segment financije, koje često izgledaju sasvim izolovan segment pa nam time daju pravo za ovakav pristup, iako u privrednom segmentu bi trebalo da govorimo i o financijama.
Sa druge strane, mijenjanje svijesti je poseban proces, to nije uvođenje računara i nije rad na računarima. Takođe, korištenje interneta kako danas imamo u našim domaćinstvima ili čak među poslovnom zajednicom, nije mijenjanje svijesti o kojem govorimo ali jeste približavanje čovjeka novom modelu življenja, svijetu informacija i znanja. Mi moramo raditi na razvoju svijesti prema informacinom društvu već u osnovnoj školi, dakle mnogo ranije nego se danas radi, a danas je to fakultet. U osnovnoj školi djeca trebaju znati koristiti sve blagodeti novog sistema edukacije, rada i korištenje tehnologija da bi postali kreativniji i brži u svakom smislu. Danas nije premisa da znate napamet neki datum, nego kako ćete najbrže naći informaciju o predmetnom pitanju koristeći tehnologije novog doba.
Onda kada naša administracija, a tu je najvažnije razgovarati sa sindikatima koji nose veliko breme promjena u BiH društvu, shvate da nove tehnologije nisu namijenjene za uništavanje radnih mjesta ali jesu za promjenu načina vršenja određenih poslova, mi ćemo imati šansu za razvoj našeg društva.
Kvalitetu ne možete rješavati bez procedura i modela rada, bez kontrole i standarda šta je kvalitet. To su problemi koje nikako da prevaziđemo. U našim glavama, dakle govorim o društvu, još uvijek radimo u socijalizmu, te je važno doći na posao i “nešto” raditi. U novom dobu ako nemate rezultat, nešto mjerljivo ili opipljivo, nemate ni platu. Da li je rezultat 5000 smisleno napisanih slova, automobil skinut sa proizvodne trake, organizacija ovog događaja, nebitno je ali postoji rezultat postoji proizvod/usluga. Na kraju dana sam je to mjerenje rada, a ne koliko je neko i da li je uopšte sjedio u kancelariji.
Nalogodavci u adminstraciji su ovaj proces u potpunosti zaboravili, pa je digitalizacija bh javne administracije veliki problem, a kroz to i ostalih segmenata. Recimo da poreska uprava, kao dio javne administracije, košta poreske obveznike nevjerovatnih 200 miliona maraka svake godine radi fiskalizacije koja nema nikakve dodirne tačke sa digitalnom praksom svijeta od prije 10 godina. Drugi primjer su vjere i takse na sve i svašta, dobijanje dokumentacije i slično, pa kad smo obračunali gubitke privrede izašli smo kroz konzervativne projekcije na preko pola milijarde. Dodajte tome povezanu neefikasnost, iznosi su od kojih se vrti u glavi. Imate još sličnih primjera, recimo banke, koje su navodno najviše digitalizirane u BiH. Čekanje u redovima samo za otvaranje računa košta privredu oko 100 miliona godišnje. Svi su zapanjeni jer skoro niko od naših sagovornika nije koristio modele EU u praćenju ovih troškova. Nismo mi ove novce izgubili mi ih nismo zaradili. U svakoj od ovih računica se nalazi element vrijeme radnika, odnosno satnica podijeljena na vrijeme koje je radnik proveo radeći određeni posao ovdje opisan.
Digitalna transformacija je kontinuiran proces koji nije uvijek jednostavan, ali bez koje poslovanje u današnjem svijetu zaista više nije moguće. Bez ove tranzicije, kompanije kao što su Nokia, Blackberry ili Kodak i dalje pokušavaju povratiti svoje mjesto na tržištu. Koliko je važno biti brz u djelovanju u ovom okruženju?
Kada govorimo o digitalnoj transformaciji trebamo se zaustaviti i postaviti djela i procese na pravi način. Nje digitalna transformacija kupovina najnovijeg ili korištenje računara da bi gledali film. Naime, sjećam se 1999. godine sam radio sa AT&T i kad sam ih posjetio u sjedištu u SADu, vidio sam da je svaki računar bio na Windows operativnom sistemu 2 generacije starijem od tek objavljenog. Mislio sam da je to tako jer je skupo prelaziti na novi OS, ipak imaju 370.000 zaposlenih. Međutim, 2009 godine sam radio sa Coca Colom i na globalnom nivou je Coca Cola koristila OS koji je bio takođe 2 generacije stariji od onog u prodaji te godine.
Dakle, digitalna transformacija je veoma zahtjevan proces. Ako ovom procesu ne priđemo na pravilan način nećemo imati rješenja koja odgovaraju zacrtanim ciljevima. Moj najveći izazov je da predstavim šta je digitalizacija i da se tim procesom podrazumijeva uvođenje računara, digitalni procesi i svašta nešto, ali i najvažniji dio koji mnogi preskaču je planiranje, strateško odlučivanje, planiranje, modeliranje, analiza, planiranje, edukacija, trening, analiza, implementacija pa opet planiranje i ponovo u krug.
Vi govorite o brzini, a ja ću vam reći da je “sporost” glavna osobina IKT industrije koju danas poznajemo. Međutim, iza te “sporosti” postoji mnogo planiranja, razvoja, inovacija i izuma, dakle svašta nešto šta ne vidimo i šta čini sporost. Izlazak na tržište sa novim proizvodom je nešto drugo. Vi ste odličan primjer takvog procesa. PANTHEON je proizvod koji već dugo vremena postoji na tržištu ali svaka nova verzija mora proći stroge kriterije provjere prije nego je date novim korisnicima. To je dokazani kvalitet onih koji opstaju i daju kvalitetno rješenje.
Nema niti jednog poslovnog subjekta koji će trčati i kupiti najnovije proizvode iz sw industrije, a da je ozbiljna firma. Za ove proizvode, za testiranje, postoje mikro i mala preduzeća koja neće doživjeti debakl u slučaju da nešto ne radi, ali i koja imaju fleksibilnost da se brzo oporave u takvim slučajevima. Sa druge strane niti jedna ozbiljna fabrika hrane neće početi koristiti Windows 11 nakon što izađe na tržište, niti jedan ozbiljan proizvođač, niti jedna fabrika ili bilo koja institucija koje se bavi ozbiljnim i visoko vrijednim poslovima neće potrčati koristiti tek izašao IKT proizvod, već će sačekati njegovu zrelost i tada početi koristiti. Dakle to je onaj model sporosti koji svako u našoj industriji mora poštovati.
Naveli ste u vašem pitanju firme koje rade sa milijardama ljudi i koje ne odgovaraju na jedan ograničeni zahtjev tržišta već globalno. Ovdje govorimo o velikim brojevima i tu se gube dosadašnja pravila i zakoni proizvodnje, marketinga i izlaska na tržište. U ovim slučajevima morate brzo reagovati jer govoriom o milijardu potencijalnih korisnika, kašnjenje od nekoliko sati otvara mogućnost penetracije drugima. Ali to je samo marketing. Tehnološki su mali pomaci u ovakvim brzinama. Unazad nekoliko generacija pametnih telefona ja nisam vidio neki veliki pomak.
U kojoj fazi, prema Vašem mišljenju, se naša zemlja nalazi u ‘digitalnom Darvinizmu’?
Digitalni darvinizam, interesantan pojam… Dakle digitalni Darwinizam je nova floskula koja kaže da je došlo doba u kojem mi (kao društvo) ne možemo prihvatiti sve promjene koje donose nove tehnolgije. Nisam bas pobornik ove ideje, ali ima svoje mjesto kao dobar postulat za razmišljanje. Međutim za mene je ovdje definirano jasno marketinško značenje, ali i pomalo onaj filozofski štimung.
Kad govorimo o teoriji, Darvin je napravio teoriju o postanku, to je još uvijek teorija nemamo egzakstne dokaze i, ako ćemo biti ortodoksni, Darvinova teorija je rame uz rame i sa bilo kojom teorijom koja govori o postanku svijeta ili čovjeka. Ako pretpostavimo da je osnova pojma digitalni darvinizam upravo na osnovu ove teorije, odnosno da jači istrebljuju i oni koji se adaptiraju opstaju, onda dobijamo mantru koja i nije baš prihvatljiva velikoj većini društva i čovječanstva.
U Digitalnom darvinizmu mi nemamo Prirodu, odnosno, imamo li? Svjedoci smo “rata” oko 5G na svjetskom nivou. 5G je onaj nedostajući kanal prema digitalnoj Prirodi, odnosno uspostavi stvarnog procesa digitalnog darvinizma. 5G je upravo takav primjer. 5G donosi promjene koje nismo vidjeli ili nemamo evidencije o njima da su se desile ikada prije. Sa 5G govorimo o stvarno povezanom svijetu, na svaki mogući način 24×7.
Ali da li smo spremni za takav model života? Ko je Priroda da kaže ovi opstaju, oni propadaju, oni umiru, drugi preživljavaju. Da li je to Amerika, Kina, Evropa, ili neko treći. Svijet sa 5G neće više biti isti. Ja sam skeptik jer se pojavljuje veći problem od onoga šta mi pokušavamo ovdje sagledati, sve i da uvedemo 5 ili 6G, ko su ljudi ko su mehanizmi ili koja inteligencija daje sebi pravo da mene ili vas nadgleda 24×7, bez obzora da li je to za zdravlje ili da bi nam pizza bila isporučena za 3 minute dronom.
Digitalna transformacija je čudo novog doba, jesmo li spremni da budemo dio tog procesa ili će biti primijenjena sintagma prihvati ili nestani. Govorimo o temama koje su nacionalno pitanje, opstanak države, nacije, pa čak i naroda je vezan uz adekvatan odgovor na ova pitanja.
