Nakon što je 1992. godine pod kišom granata napustila Bosnu i Hercegovinu Ivana Stjepanović u Austriji je završila fakultet i započela međunarodnu karijeru. 24 godine kasnije, srce i vjera u poslovnu ideju vratili su je u rodni grad. Ona i njena firma Bosnia Grows Organic, Bosna raste organski ove godine uzgojili su oko pet hiljada kilograma aromatičnog i ljekovitog bilja i čajem napunili 34 miliona šoljica širom Evrope.
Kopriva, kadulja, sljez i šipak sa do juče zaraslih polja Bosanske Posavine izvoze se u Njemačku, a uskoro i u Austriju, Švicarsku i SAD.
– Rođena sam u Derventi, Bosanska Posavina, 1981. godine. Nedavno sam ponovno bila u toj bolnici gdje sam se rodila zbog radne nesreće koja mi se desila. Jadno je šta je od te bolnice ostalo, ali medicinski sistem u BiH je druga tema… U inostranstvo smo izbjegli 1992. godine, noć nakon što je bombardovan Bosanski Brod. Kuća se tresla od detonacija i vatre gorjele oko nas. Ne sjećam se kada je to tačno bilo. Bilo je to jako traumatično iskustvo koje sam uspjela izliječiti „uz put“ – počinje svoju priču Ivana.
U Austriji u kojoj su našli spas od rata, Ivana se školovala i dobila posao. Studirala je međunarodni menadžment i ekonomiju i počela raditi na vodećim pozicijama kao stručnjak za strateški marketing. Iako je pred njom bila internacionalna karijera, prije dvije i po godine odlučila se vratiti u BiH i ovdje pokrenuti biznis.
Umjesto korova ovdje sad raste aromatično bilje
– Kako sam odlučila? Vođena srcem i vjerom u poslovnu ideju. Vizija se rodila još mnogo prije – pri sjećanju na rodno mjesto, iz odgovornosti prema prirodi i iz vjere u internacionalni potencijal naših čistih njiva za organsku proizvodnju. Moj projekat u svakom smislu liječi, spaja ljude, spaja ljude sa zemljom i revitalizira – kaže Ivana.
Samo pokretanje firme u administrativnom smislu je bila laka zadaća, duže je trajalo razmišljanje o realizaciji i planiranje svega, kao i skupljanje hrabrosti za taj korak.
– Ono što je izazovno u BiH, to je implementacija vizije, posebno ako želite raditi transparentno, legalno i ekološki, socijalno i ekonomski orijentisano – kaže Ivana.
Bosnia grows Organic, Bosna raste organski uzela je pod zakup 400 duluma zemljišta, a više od pola već je očišćeno i raskrčeno. Kako kaže Ivana, projekat je krenuo bukvalno – u džungli. Do sada je zasađeno 100 duluma a već sljedeće godine proizvodnja će se proširiti na još 50 duluma.
U sezoni je angažovano 15 radnika
Na njivama uzetim pod zakup od izbjeglih porodica koje Bosnia Grows Organic, Bosna raste organski čisti i revitalizira, proizvode organsko certificirano aromatično i ljekovito bilje. Firma će uskoro dobiti i Bio Suisse certifikat.
– Proizvodimo po kvalitetnim standardima koji u pozitivnom smislu nadmašuju sve organske kriterije. Proizvodimo na njivama, da bi nas nahranile čistim i zdravim i izliječile – kaže Ivana.
Ove godine proizveli su oko pet hiljada kilograma čaja raznoraznih kultura. Ako računamo u kutijama čaja po 30 grama, to je 1.700.000 kutija ili 34 miliona šoljica čaja koje se konzumiraju širom Evrope.
– Mogli bismo čitavu bivšu Jugoslaviju, pa čak i komšije uslužiti šoljicom našeg visoko kvalitetnog, organski certificiranog čaja – kaže Ivana.
Puno je uloženo u raščišćavanje terena i nabavku opreme
Bosnia grows organic, Bosna raste organski počela je izvoziti već od svoje prve berbe organske koprive prošle godine. Trenutno izvoze u Njemačku a uskoro će krenuti i izvoz u Austriju, Švicarsku i SAD. Ovogodišnje kulture su kopriva, kadulja, sljez i šipak.
Na proizvodnji je tokom sezone angažovano 15 radnika koji imaju platu i dvostruko veću od one koju nude drugi poslodavci. Svi su prijavljeni a imaju i dodatno privatno osiguranje.
– Brinemo se o tome da im je dobro na našim njivama. Imamo čak i catering i uslugu prevoza. Radna atmosfera je kod nas takva da se pjeva dok se plijevi ili okopava – kaže Ivana koja dodaje da kroz svoj posao ne želi samo osigurati egzistenciju sebi i radnicima već doprinijeti i ukupnoj revitalizaciji društva.
Ove godine proizveli su oko pet tona čaja
Kako kaže, Bosna i Hercegovina bi, zbog svog potencijala i bogatstva raznolikosti, mogla postati druga Švicarska.
– Naš narod izgleda da se ponekad više bavi nacionalizmom nego insistiranjem na poštivanju ljudskih prava i jačanjem životnog standarda u BiH. Sami sebi moramo pomoći, niko izvana ne može to uraditi umjesto nas – poručuje Ivana i dodaje da u BiH nije lako poslovati, pogotovo ako ne želite ploviti „u mutnim vodama“.
No i pored toga, nijednog trenutka se nije pokajala zbog svoje odluke da napusti Austriju i pokrene posao u rodnom gradu.
– Za mene je to bila jedina alternativa pošto si nikad ne bih oprostila da nisam slijedila to kamo me srce vodi. Ni jednog trenutka nisam požalila, ni u najgorim situacijama kad smo bili ucjenjivani pošto smo se držali pravde i zakona – zaključuje Ivana.
