Dženan Ajanović iz Tešnja je kao izbjeglica otišao u Hrvatsku, potom u Njemačku. Tamo je završio zanat a da prežive, majka i on radili su po nekoliko poslova. Ušteđevinu je trošio na opremu koju je slao u Tešanj u kojem je po povratku pokrenuo zanatsku radionicu. Počeo je u u garaži od nepunih 40 kvadrata a danas njegova kompanija Inox Ajanović na skoro 9.000 metara kvadratnih proizvodi za svjetske lidere u farmaceutskoj, prehrambenoj i medicinskoj industriji i multimilijardere poput Romana Abramovicha. Osim elemenata i konstrukcija od nehrđajućeg čelika ovdje se svakog dana proizvede i 160 dizajnerskih stolica koje se prodaju širom Evrope. U njegove dvije firme radi blizu 200 ljudi a uskoro će sa radom početi i treća.
Ovo je priča poduzetnika koji je krenuo od nule i sve stvorio sam.
Od Tešnja do Freiburga i nazad
„Tešanj smo napustili u ratu i otišli u Hrvatsku. Tamo smo proveli godinu i po, nakon čega smo morali otići i dalje. Prvo smo došli u München, onda u Freiburg, i tu smo ostali. Prvo smo bili po izbjegličkim domovima, onda smo dobili neku garsonjericu. Tu sam završio zanat – konstrukcioni mehaničar medicinskih aparata, gdje smo majka i ja radili po nekoliko poslova da bismo preživjeli. Bavio sam se zanatom, ali zarada od toga nije bila toliko dobra, pa sam pored toga istovarao šlepere, zavarivao vinske prese, čistio po hotelima, a bio sam i sobarica“, priča Ajanović za BiznisInfo.
Od novca koji je zarađivao, godinama je kupovao alat i sitne mašine koje je slao u Tešanj. Kaže da je uvijek imao viziju šta će raditi i da je znao da će imati firmu upravo ovakvu kakva je sada.
„Babo je sve što sam slao redao i čuvao. Tako smo kada sam se vratio već imali dosta opreme i mogli smo početi raditi“, kaže on.
Tako je u garaži od nepunih 40 kvadrata i u kući koja je od udara granata jedva stajala počela priča o firmi Inox Ajanović koja danas radi poslove kakve radi još samo nekoliko kompanija u Evropi.
Prvi veliki poslovi
„Babo i ja smo počeli pomalo da radimo. Prvo smo radili za slastičare, za bolnice… Radili smo limariju, zavarivali, pravili sitni alat… Sve smo radili ručno a sjećam se da tada još nisam imao ni rukavice. Nismo imali ni uposlenika, bili smo samo nas dvojica. Ali se moralo raditi da bi se moglo dalje ulagati. I tako smo radili i ulagali…“, priča nam Dženan.
Nakon skoro dvije godine, 2000. godine, pokrenuo je zanatsku radnju a uz podršku od 18.000,00 KM koje je dobio od Agencije za obnovu i razvoj njemačke vlade nabavio je dodatnu opremu i opremio dodatni prostor.
„Dobro sam iskoristio ta sredstva. Kupili smo opremu a ispred garaže smo napravili i nadstrešnicu da imamo više prostora za rad. Tada je došao i prvi veliki projekat. Za Bosnalijek smo radili skladišne regale od nehrđajućeg čelika“, priča Dženan.
Nakon prvog, došao je i drugi, pa treći projekat… Inox Ajanović polako se razvijao pa je od radionice u kojoj su na početku radili sami Dženan i njegov otac, počeo zapošljavati sve više ljudi.
„Ja sam tek 2011. godine osnovao d.o.o., a do tada smo vjerovatno bili SZR sa najvećim prometom i dobiti u cijeloj zemlji“, kaže Dženan.
Izlazak na inostrano tržište
U toku 2005. i 2006. godine došli su i prvi poslovi sa inostranstvom a posao je, uprkos strahovima, procvat doživio upravo u vrijeme ekonomske krize i recesije tokom 2008. godine.
Dženan kaže kako je to bilo vrijeme kada su opstali samo oni koji su najkvalitetniji dok su mnogi drugi u to vrijeme okončali svoje poslovanje.
„Nas je spasilo što nismo bili previše usko profilisani, mogli smo se uklopiti u različite industrije i proizvodne programe. Sa druge strane, stranim partnerima smo bili interesantni jer smo se dokazali kao pouzdan partner. Tada smo naučili da je jedna od najvažnijih stvari, osim kvaliteta, poštivanje roka isporuke“, priča nam Ajanović.
Dobili su podršku i od SIPO-a (Swis import promotion program švicarskog ministarstva ekonomije) zahvaljujući kojoj su obišli brojne sajmove i ostvarili brojne kontakte od kojih sa mnogima i dalje sarađuju.
U Inox Ajanović se danas u dvije smjene izrađuju hiljade komponenti i gotovih elemenata i to za svjetske lidere u proizvodnji kafe, medicinske opreme, prehrambenoj industriji.
Među najboljima u Evropi
„Ovo što mi radimo, tu vrstu zavarivanja, poliranja i završne obrade rade samo tri firme u Evropi. Mi obrađujemo nehrđajući čelik, znači nije u pitanju nikakav specijalni materijal nego je u pitanju obrada. Na početku smo pravili i mi dosta grešaka ali zahvaljujući zahtjevnim klijentima izbrusili smo svoje vještine do savršenstva“, kaže nam Dženan.
Da se nesumnjivo radi o vrhunskom kvalitetu, govori i podatak da su u Inoxovim halama u Tešnju proizvedene ograde za četiri jahte ruskog multimilijardera Romana Abramovicha.
Dizajnerski namještaj za zahtjevna tržišta
Prije 3 i po godine Ajanović je, zajedno sa holandskim partnerom, osnovao još jednu kompaniju. AP Atelier d.o.o. je firma specijalizovana za proizvodnju dizajnerskih stolica brenda Bert Plantagie a u pogonima fabrike sedmično se proizvede 800 stolica.
U najkraćem roku ovaj broj će biti povećan na 1200 komada.
„Cilj je 240 stolica dnevno, trenutna brojka iznosi 160. Tu se prave desetine modela koji se prodaju na tržištu Švicarske, Holandije, Njemačke, Austrije, Skandinavije. Uskoro će ovdje biti prebačen i ostatak proizvodnje iz Poljske“, kaže Ajanović.
Dvije firme danas upošljavaju ukupno 180 radnika iz Tešnja, Teslića, Doboja, Maglaja.
Proizvodnja se odvija na skoro 9000 kvadratnih metara, u pogonima opremljenim po najvišim standardima.
Nova investicija, još jedna proizvodna hala
Najnovija hala površine 2.700 metara kvadratnih upravo je završena i čeka tehnički prijem, a u planu je izgradnja još jedne proizvodne hale.
„U sljedećih par mjeseci pravićemo i treću fabriku koja će biti smještena u četvrtoj proizvodnoj hali. Prostiraće se na najmanje 5000 metara kvadratnih gdje će biti zaposleno najmanje 60 ljudi. U fabrici će se praviti namještaj od masiva i to najvišeg kvaliteta“, kaže nam Ajanović.
Dvije firme izvoze 95 posto proizvodnje a i u BiH imaju nekoliko dobrih kupaca. Zajedno ostvaruju promet od 14,5 miliona KM a svake godine rastu još po 20 posto.
Ostvarenje sna
„Ja sam uvijek bio ambiciozan i tačno sam znao kako će sve ovo izgledati. Nije mi bilo toliko stalo do novca, htio sam da ostvarim svoju viziju. Ali kad bih morao sve ponovo, ne vjerujem da bih mogao. Nisam bio svjestan koliko je teško sve ovo postići, koliko je uspona i padova poslije kojih morate ustati i nastaviti dalje i naučiti nešto iz njih. Mene je spasilo što nikada nisam previše razmišljao unaprijed kako ću nešto uraditi jer da jesam mnoge od ovih stvari možda ne bih nikada postigao“, zaključuje Dženan.
