Dvije Banjalučanke govorile su za “Face”; jedna je influenserka, a druga poljoprivredna obrtnica
Bojana Mutić, influenserka koja vodi blog “Moda i Tako To”, i Slađana Kostić-Pepić, vlasnica poljoprivrednog gazdinstva “Šarena ljelja”, govorile su za “Face” kako su razvile svoje biznise tokom i poslije pandemije
Pandemija korona virusa, koja se pojavila krajem 2019. godine, paralizirala je čitav svijet; mnoge su države ekonomski devastirane i pogođene su sve djelatnosti, ali ponajviše uslužne.
Sudeći po izvještajima, pandemija je ostavila dubok trag na svim vrstama preduzeća u BiH: i na mikro i na makro, kao i na srednja preduzeća.
Također, ženski preduzetnički biznisi bili su ozbiljnije pogođeni korona-krizom: u FBiH ugašeno je oko 68 posto samostalnih biznisa, dok je u RS-u ta brojka viša i doseže čak 76 posto.
Prema izvještaju UNDP-a, preduzetnički biznisi žena u BiH zabilježili su veći pad prometa negoli oni čiji su vlasnici muškarci, i to od februara do marta 2020. godine.
Ipak, da nije sve pogođeno doživljenom kataklizmom koncem 2019., svjedoče podaci da postoje i sektori koji bilježe porast čak i tokom pandemije korona virusa, a to su oblasti građevinarstva, IKT, profesionalnih uslužnih djelatnosti, javne uprave i zdravstva.
Samostalni biznisi – splet slučajnih okolnosti: od influensinga do poljoprivrednog gazdinstva
Bojana Mutić, Banjalučanka i majka dvojice dječaka koji iziskuju 24-satnu brigu, s obzirom na to da imaju rijetko genetsko oboljenje, modna stilistkinja, šoping-asistentica i influenserka zasigurno se nije nadala da će u svojim tridesetim godinama, 2017., neplanski, započeti voditi modni “i tako to” blog, koji će se, kako će se vremenom ispostaviti, proširiti na sve popularne društvene platforme.
“’Moda i Tako To’ nikad nije započeo kao blog, niti kao namjera da bude to što je danas; započelo je slučajno, kao najobičnija tehnička stvar, a koju su diktirale moje životne okolnosti u kojima sam se našla“, kazala je Mutić za „Face“.
Slađana Kostić-Pepić njena je sugrađanka sa udjelom u poljoprivrednom gazdinstvu “Šarena ljelja”. Ni ona nije planirala da bude poduzetnica, niti se nadala da će posjedovati svoju plantažu lješnjaka. Kako nam je kazala, stalno je zaposlena; po profesiji je inžinjerka građevinarstva, ali u trenutku kada joj je suprug ostao bez posla – odlučila se na samostalni biznis-poduhvat.
“Dobila sam zemlju u nasljedstvo i odlučila sam da to bude lješnjak. Sedam godina sam već u ovom svijetu i nisam se pokajala”, kaže Kostić-Pepić.
OTOKAT & ADOM i “Šarena ljelja” osvajaju tržište
U BiH, ionako ogrezloj u siromaštvu, ova je situacija sa pandemijom korona virusa ponukala mnoge da zatvore svoje radnje i budu prepušteni sami sebi. Međutim, Mutić i Kostić-Pepić navode da im pandemija nije mogla ništa; njihov posao ipak nije pretrpio štete.
Bojana Mutić nam je kazala da uspjeh nije došao preko noći i da se počela baviti influensingom zato što obožava modu. Izrada kaputa je također bila neplanska, a bh. žene obožavaju njene kreacije.
“U martu, u jeku korona virusa, u fabrici ‘Ligno komerc’ slučajno sam ugledala uzorke roze materijala. U septembru sam krenula sa realizacijom. Imala sam dvjesta metara materijala i to je sve. Plašila sam se da neću ništa prodati! Ali prevarila sam se; 40 kaputa sam prodala za tri sata”, kaže Mutić.
Slađana Kostić-Pepić kaže da ni pred njom nije bio lak put, ali da je uspješno savladala sve prepreke tokom godina; “pandemijska” godina njoj je bila sjajna, navodi. “Šarena ljelja” u svojoj ponudi ima lješnjake u ljusci, pečeni lješnjak, kao i puter.
“Obim posla se nije smanjio, a prihodi su se povećali. U toku su pregovori da proizvode proširimo i na region”, kazala je Kostić-Pepić.
Biznisi se “preselili” na internet, novca sve više
Digitalizacija u savremenom dobu unaprijedila je razvoj svih poduzetničkih struktura, što su potvrdile i naše sagovornice. Biznisi su se “preselili” na internet, a to je dodatno “unaprijedila” i pandemija korona virusa.
“Finansije su se povećale – ne samo kod mene, nego kod svih koji se bave online prodajom. Zapravo, viši su mi prihodi tokom pandemije nego prije. U karanteni sam se pribrala i shvatila da se treba forsirati online prodaja”, kazala je Mutić, dodavši da je na početku pandemije obustavila sve promocije izuzev onih koji su imali veb-šopove.
Biti žena i pritom poduzetnica nije nimalo lako, a kako nam je kazala Kostić-Pepić, suvlasnica poljoprivrednog gazdinstva, nailazila je na svakojake prepreke: i oko plasmana proizvoda, poticaja, konkurencije na tržištu…
Ipak dodaje kako se njen posao definitivno “preselio” na internet, odnosno društvene mreže, a finansije nastavljaju rasti.
„Obim posla se nije smanjio. Imamo razvijene društvene mreže – Instagram i Facebook. Mi tako vršimo prodaju i putem društvenih mreža tražimo svoje prodavače. Nama društvene mreže dosta pomažu zbog prodaje jer je ovo što radim specifično. Imam kontakte sa Srbijom, Crnom Gorom, Slovenijom… Još uvijek ne izvozim u druge države, ali se pripremam polako. Spremna sam da uđem i u otkup lješnjaka“, rekla je Kostić-Pepić.
Biti influenserka, poljoprivredna obrtnica… biti žena!
U današnjem se društvu sve češće nipodaštava ženska uloga u kreiranju ozbiljnih poslovnih poduhvata, iako tržišni rezultati pokazuju da je sve prisutnije žensko osvajanje poslovnih carstava.
Bojana Mutić nam govori kako se često susretala sa omalovažavanjem i da ovaj posao – biti influenserka – nije nimalo lagan.
„Jako je naporan posao, iako znam da svima to djeluje lako i opušteno, ali to je moj posao: da ljudima sve prezentiram bez opterećenja. Iza videa koji traje 15-30 sekundi stoji deset sati snimanja, ko zna koliko sati montiranja i pripreme tog sadržaja. Ja to sve sama radim!“, govori ona.
Slađana Kostić-Pepić nam govori da joj je iznimno drago što se danas poticaji sve češće dodjeljuju ženama, ali da su bh. zakoni „zadrigli“ u svome nefunkcioniranju. Dodaje da su to najveći izazovi s kojima se ona, kao poduzetnica, susreće.
Izostala pomoć države i nevladinih organizacija
Država rijetko prepoznaje potencijal kad je riječ o ženskom poduzetništvu. Vlasnica „Šarene ljelje“ nam govori da od države nije dobila ništa; jedino se od Centra za razvoj poljoprivrede i sela mogla „nečemu nadati“ te navodi kako oni priznaju samo neke troškove u vezi sa ambalažom ili opremom za preradu lješnjaka.
Najbitnija je ženska neovisnost
Ove dvije uspješne Banjalučanke ponosne su na svoje uspjehe; smatraju da je u jednom ženskom životu najbitnija ekonomska neovisnost i sposobnost zarađivanja vlastitog novca.
Govoreći u kontekstu svoga biznisa, Mutić je na kraju izjavila: „Ja sam te uložene pare, ne očekujući ovakav ishod s kaputima, halalila. Ali ja sam ih zaradila i ja imam pravo da ih trošim na šta hoću.“
Prema istraživanju BAS-a iz Garden Cityja, Bosna i Hercegovina i Albanija zadnje su na ljestvici kad je riječ o poslovanju putem interneta. Da smo najgori u regiji govore podaci da u državama regiona online se biznisi pokrenu za sedmicu, a u BiH je potrebno čak 80 dana. U ovom su istraživanju bodovane kategorije poput dostupnosti i brzine interneta, brzine trajanja procedura, pristupa osposobljenim i stručnim radnicima…
Pandemijski su valovi poljuljali mnoge novčane izvore i prihode, ali zasigurno su vlasnice pripremili na neočekivane situacije i suočili ih sa izazovima koji su neophodni da bi se poslovni instinkt unapređivao. Pozitivni primjeri poduzetničkog poslovanja sadržani su u ovim dvjema ženama – Banjalučankama.
Prezentovani medijski sadržaj je nastao u okviru projekta „Žene na izborima u Bosni i Hercegovini“ kojeg finansira Švedska a implementira Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) u Bosni i Hercegovini. Medijski sadržaj, kao i nalazi prikazani u istom ne odražavaju nužno stavove Švedske niti UNDP-a.
