Banja Luka je, još kroz svoju povijest, poznata po svojim uređenim zelenim površinama i florističkim kulturama, što je svakako dio urbane agrikulture, iako se moguće to nije uvijek tako zvalo. Teško je Banju Luku i zamisliti bez još prilično zelenog i bistrog Vrbasa. Ipak, je li Banja Luka danas ono što je nekada bila? Potencijal za urbanu agrikulturu je ogroman. Inicijative postoje, pa čak i tokom pandemije.
„Banjalučka gradska bašta je prva baštenska zajednica u BiH i edukativni poligon iz oblasti bio-uzgoja, u skladu s prirodom. Osnovni postulati projekta su tolerancija, solidarnost, negovanje međuljudskih odnosa i razvoj ekološke svesti građana, a iznad svega svesti o resursima prirode, njihovom čuvanju i upotrebi, na putu zasnivanja sopstvenog nezavisnog domaćinstva. Uzgoj vlastite hrane je jedini čin otpora, koji može i hoće da promeni efekat velikih korporacija i to je jedino pravo za koje se čovek mora boriti“, suvereno počinje Biljana Banović, Beograđanka kojoj je Banja Luka ljubav na prvi pogled.
„Uspeli smo to da stvorimo oazu biodiverziteta, na jednoj zapuštenoj gradskoj površini. Banjalučka gradska bašta je zasnovana na zemljištu, koje smo dobili, od grada, na korišćenje, a nailazili smo na mnogo poteškoća, jer je to bila zapuštena zemlja, koju je prvo bilo potrebno pripremiti. Osim dodeljenog zemljišta, iako nas nazivaju prestižnim projektom, u gradu, nisam primetila neku veliku zainteresovanost gradske uprave za sam projekat. Mi smo samoodrživi, jer građani finansiraju, svojim članarinama, uređenje tog prostora“, dodaje Banović, koja je jedan od autora projekta, ali to nije sve…
Naime, pokrenut je i novi projekt, na platformi obrazovnog poligona Trag biljke. To znači da prva internetska regionalna vrtlarska zajednica Trag biljke povezuje čak devet država, odnosno 20 gradova, iz regiona, te 20 vrtlara. Cilj je to da se, na jednoj virtualnoj platformi, uspostavi zajednica, koja je fizički potpuno udaljena, ali idejom, o skladu s prirodom, vrlo bliska. Na ovoj platformi se odvijaju online-predavanja, koja učesnike uvode u procese konverzije ka bio-uzgoju. Za učešće na projektu, prijavilo se čak gotovo 290 kandidata.
„Kao mentor, na oba projekta, ove nedelje, održala sam onlajn-predavanje o temi Upotreba resursa u bio-uzgoju, koje ima za cilj revitalizaciju tih istih resursa. Predavanja se održavaju jednom nedeljno i cilj je to da se baštovani usmere ka primeni bioloških metoda i upoznaju dinamiku smene kultura – u modelima za brzi uzgoj, koji obezbeđuju višestruku berbu, sa malih površina – ali i celovit sistem. Uz glavne kulture, rastu tzv. biljke zaštitnice, koje u jednoj fazi vegetacije ulaze u proizvodnju tekućeg biljnog đubriva. Cilj je to da ljudi nauče perspektivu same biljke“, objašnjava Biljana Banović.
Oba projekta prati obrazovni poligon Trag biljke, koji Biljana Banović, kao autorica stranice, realizira godinama, a kao program buđenja svijesti o prirodi, biološkim metodama i putu ka neovisnosti.
Od nedavno, pokrenut je i YouTube-kanal Trag biljke, koji prati online-program obrazovanja. Video-materijal je u ulozi alata za približavanje priče o resursima, sistemima integralne zaštite i, iznad svega, strpljenju u posmatranju prirode, kao jednom od procesa duhovnog rasta.
Nema urbane agrikulture bez temeljite pejzažne arhitekture
„Banja Luka je predivan grad. Od davnina, poznat kao zelena Banja Luka. Prepoznatljivi su zeleni pejzaži toga grada, prije svega parkovi i drvoredi“, nepristrasna je Ana Mrdović, dipl. ing. hortikulture, Slovenka s višegodišnjom sarajevskom adresom, a koja je, pored ostaloga, dizajnirala cijeli niz vrtova diplomatskih predstavništava i rezidencija.
„Ono što primjećujem, to je da ima previše tuja, pogotovo u privatnim vrtovima, te stranih vrsta crnogorice, koje se, ne samo tu, nego i u cijeloj BiH, neopravdano mnogo sade, nauštrb drugih kvalitetnijih vrsta, domaće crnogorice, kao što je npr. Pančićeva omorika, koja je endem kanjona rijeke Drine i izuzetno cijenjena, u cijelome svijetu, kao visokovrijedna crnogorica, za urbane prostore“, dodaje Mrdović.
Ana Mrdović kaže i to da bi, na velikom banjalučkom trgu, radije vidjela neko drugo odgovarajuće drveće, koje bi imalo veću pejzažnu, zdravstveno-sanitarnu i ekološku vrijednost od posađenih minijaturnih crnogoričnih biljaka, uzgojenih prema sistemu topiari.
„Zahtijevaju intenzivno održavanje, a praktično su beznačajno zelenilo za taj reprezentativni prostor, imajući u vidu savremene ekološke principe ozelenjavanja urbanih sredina. Banja Luka i okolina imaju kvalitetne proizvođače dendrološkog materijala, trajnica i sezonskog cvijeća“, pojašnjava Mrdović.
Ipak, Ana Mrdović kaže to da je zanimljivo i pohvalno da je glavna šetnica Banje Luke oplemenjena zelenilom i cvijećem, u adekvatnim velikim žardinjerama, koje je redovno i kvalitetno održavano, pa u svakom periodu godine djeluje estetski i urbano.
„Motike u ruku, nahranimo Banja Luku“
„Inicijativa Motike u ruku, nahranimo Banja Luku je nastala spontano, kao odgovor na stanje, koje nam se dešavalo, uslijed zatvaranja gradova, zbog opasnosti od širenja koronavirusa. Zatvoren grad, pomalo se budi strah… Koliko će trajati? Šta će nam se dalje dešavati? Pa, i strah od nedostatka hrane…“, prisjeća se Milka Tamamović, predsjednica Udruženja građana Gradske bašte iz Banje Luke.
„Banja Luka ima Gradske bašte, sa 10.000 metara kvadratnih, koje je grad dodijelio na korištenje građanima, 2018. godine, ali tamo nije bilo dovoljno mjesta za sve zainteresovane. Imali smo zainteresovane građane, za bašte, ali nismo imali zemlje. Grad u tom momentu i tako brzo nije mogao iznaći dodatne površine i odlučili smo se za javni poziv vlasnicima zemlje, u samom gradu“, dodaje Tamamović.
I upravo tako, u jeku pandemije, nastaje Inicijativa Motike u ruku, nahranimo Banja Luku. To konkretno znači da je 20 porodica zasnovalo svoj prvi vrt, u tada zatvorenom gradu. Ovu sezonu, inicijativa dočekuje s čak 30 porodičnih vrtova. Kažu da je zainteresiranih puno, ali slobodnog tla ipak još nedovoljno.
Gradske bašte Banja Luke se doimaju zelenom oazom, gdje se građani sličnih zanimanja druže, relaksiraju i rekreiraju. Uz to, uče o prirodi, živom svijetu oko sebe i sami proizvode svoju hranu.
„Veliki broj baštovana, već poslije prve sezone, požele da imaju svoj komadić zemlje, svoje malo imanje. To je ono što me najviše raduje i što je meni inspiracija, da idem dalje, da ih okupljam i pomažem im, da prepoznaju vrijednost života, bliskog prirodi. Ovo proljeće, iz ove grupe urbanih baštovana, krećemo sa obnovom i uređenjem šest njihovih djedovskih imanja, van grada. Ja to smatram velikim uspjehom, postignutim samo u jednoj sezoni. Želim bezbroj takvih sezona svima i da naš prelijepi Balkan obnovimo, i pretvorimo u predivne vinograde, voćnjake i povrtnjake, sa puno cvijeća, djece i radosti, da svaku bol i tugu zaboravimo, da se bratski zagrlimo i lijepe nove priče zajedno stvaramo“, emotivna je Milka Tamamović.
Tamamović naglašava i to da „obrišemo“ sve ono što nas vještački razdvaja, a damo, na svjetlo dana, sve ono što nas spaja – voda, zrak, sunčeva svjetlost…, zaključujući riječima – Stvarajmo bašte, naše male rajske oaze, da bismo gradili bolji i sretniji život, nama i budućim generacijama.
Dakle, motike i ne jedine motike u ruke, i nahranimo Banja Luku, i ne jedinu Banju Luku, već i Sarajevo i Mostar i Tuzlu, uz ostale gradove, te znajmo šta konzumiramo.
Nihad Penava / Članak realizira Frutta da Penava uz podršku Heinrich-Böll-Stiftunga, neovisne političke fondacije, pod okriljem Njemačke stranke zelenih (Bündnis 90/Die Grünen) iz Berlina.
