U intervju za Radnički media servis predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović govori o aktuelnom trenutku za radnike u BiH, odnosu Vlade prema ključnim radničkim pitanjima, efektima Zakona o radu te nastavku privatizacije.
Kako vidite trenutno stanje u BiH a vezano za položaj radnika?
Položaj radnika u BiH, onih koji imaju sreću da rade i koji su u članstvu sindikata odnosno onih koji su pod općim kolektivnim ugovorom drastično se razlikuje od onih koji su van sindikalnog okrilja i van okrilja općeg kolektivnog ugovora, a takvih radnika, koji nisu pod kolektivnim ugovorom je 80%. To je ogroman broj i taj dio radnika trpi samovolju i bahatost poslodavaca. Lično se borim da se opšti kolektivni ugovor proširi na sve radnike u BiH jer to daje sigurnost radniku da ako zatreba može tužiti poslodavca i izboriti se za svoja prava.
Dakle, svi radnici koji su van opšteg kolektivnog ugovora osjećaju ogromnu nesigurnost, psihološku pritisak i neizvjesnost i to je ono što mi kao društvo moramo mijenjati. Međunarodna organizacija rada (MOR) ima definiciju koja kaže da „dostojanstvo života proizlazi iz sigurnog posla“.
Možete li rezimirati temu Zakona o radu skoro dvije godine poslije?
Zakon o radu je stavljen kao prvi za donošenje kroz floskulu referome iako je bilo puno važnije obračun sa korpucijom, sivom ekonomijom, kriminalnom privatizacijom. Cilj je bio samo dokinuti i umanjiti prava radnika. Nažalost, danas, vidimo da je zakon o radu inaugurisao anarhiju, imamo masovno povećanje ugovora o privremenom radu, imamo povećanje zapošljavanje na određeno vrijeme umjesto na stalno, dok je kolektivni ugovor, kao najvažniji akt, na klimavim nogama.
Zakon o radu je donio i drastično uvećao nesigurnost radnika, pokazalo se – zakon o radu na potiče zapošljavanje već dalje obespravljivanje radnika, njihovu još lošiju poziciju, išlo se na rušenje kolektivnog ugovora i manipulacije preko pojedinih granskih sindikata, jednostavno, zakon o radu je dao u ruke bič u ruke državi i poslodavcima, ali čini se da ni to vladajućim nije dovoljno te žele dalje umanjivati radnička prava novim izmjenama i dopunama.
Iako je Vlada sebe isključila iz potpisivanja ugovora, shvatili su da se ne pitaju, pa se sada žele vratiti i biti potpisnici ugovora. Iako se vlasti često pozivaju na MMF nama je MMF rekao da Zakon o radu neće dovesti investitore i bila je velika greška, kao što sam rekao, što je Vlada odlučila da počne s repa umjesto od glave, od problema kao što su korupcija. Bilo je žalosno vidjeti kako se zbog ultimatuma HDZ – a osakaćuje sistem, te Federalna inspekcija ne može kontrolisati unutar kantona zato što SDA popušta HDZ-u na tome. Nažalost zbog ovih primjedbi i kritika napadan sam od mnogih, pa i od gospodina Hurtića.
Posljednjih dana se piše o nekoj vrsti podijeljenosti unutar sindikata – reklo bi se da su određeni granski sindikati bliže vlastima nego radnicima. Koliko zapravo imaju uticaja vlasti na pojedine granske sindikate i koliko to umanjuje snagu sindikalnog pokreta?
Sindikat je i dalje najvažnija organizirana grupacija, ona je to bila i biti će i ubuduće, koja je u stanju zaštiti radnike koji su pod njenim okriljem. Bio sam svjedokom nekih razgovora o tome zašto velike kompanije upošljavaju psihologe u svojim ljudskim resursima i pitao sam se zašto toga kod nas nema. Čini mi se da je vlast u Federaciji odlučila da se vrlo rigidno pozabavi sindikatima jer očito je da smo svojim odlučnim stavovima i akcijama, pogotovo poznatom protestu u vrijeme donošenja Zakona o radu pokazali i dokazali da Vlada uprkos svemu ne može ići daleko, onoliko koliko bi željela i bezobzirno gazila prava radnika.
To im je najviše smetalo kada je u pitanju opći kolektivni ugovor i zato je vrlo tužno čuti da u državi u kojoj 80% radnika je van okrilja kolektivnog ugovora da premijer pokušava napraviti gigantsku manipulaciju i realizovati prvo granske ugovore, pa tek onda kolektivne. To je jasna poruka da Vlada želi ili misli da može uticati, nažalost, na neke pojedince ili grupacije iz sindikata koji su zastranili, a koji će sigurno biti prepoznati i prozvani. Ta činjenica da je Vlada prepoznala da je jak i jedinstven Sindikat najveća prepreka njenom planu dovela je do taktike da vlast prebaci fokus sa pregovora na manipulaciju nekim pojedincima iz sindikata ili nekim grupacijama. Da li su i koliko uspjeli, vidjećemo i objavićemo. Očito da su željeli odabrati nekoliko sindikata po tom receptu.
Hurtić često govori i optužuje mene, što je žalosno i zbog njegove pozicije i zbog svega što se dešava nakon dvije godine donošenja Zakona o radu. Da zaključimo, Vlada čak i ne krije da će uraditi sve i da pokušava sve da ima svoje igrače unutar sindikata, ali ja opet kažem da ne mogu da vjerujem da će ih i dobiti. Evo jedna vrlo otvorena poruka mojim sindikalnim kolegama da se ne igraju kolaboracije, da zbog sitnosopstvenih interesa ne izdaju radnike i članstvo sindikata, a da pak, ako su već ušli u takve dealove sa vlastima, da će biti razotkriveni i označeni kao izdajnici radnika.
Ovih dana se najavljuje Nezavisno radničko vijeće koje će progovoriti o ulozi pojedinaca u sindikatu. Kako vidite taj momenat?
To će se desiti sigurno, jer je neminovno da se razotkriju svi oni koji nanose štetu radnicima i sindikalnom pokretu i sigurno je da će biti javno označeni, svako onaj ko ima takvu ulogu, odnosno ko je nosioc funkcije u Sindikatu i koji se nečasno ponio prema pravima radnika.
“Predsjedništvo GO SSSBiH je usvojilo zaključak da ovogodišnje obilježavanje 1. maja – Međunarodnog praznika rada bude u znaku protesta zbog maćehinskog odnosa Vlade FBiH prema radnicima u Federaciji BiH, najavljenog donošenja zakona kojima se i konačno potpuno derogiraju i ukidaju radnička prava, te nepoštivanja sindikata kao ravnopravnog socijalnog partnera.” (citat iz saopćenja, op.a.) Šta se desilo pa se tako olako promijeni odluka i da se ne ide na proteste?
Neki su jedva dočekali da kažu kako neće biti prvomajskih protesta, radi se zapravo o novoj strategiji sindikata. Da objasnim, ni prošle godine nije bilo prvomajskih protesta, bili smo u Zenici i kasnije smo odlučili da Goražde bude sljedeća odrednica, ali zbog težine nakupljenih pitanja i problema, Zakona o doprinosima, Zakona o porezu na dohodak, proširenju opšteg kolektivnog ugovora, zakona o stečaju, zakona o štrajku, zakona o povezivanju staža, zakona o zaštiti na radu – odlučili smo ove godine da se protesti ne održe radi protesta, već da održimo proširenu sjednicu i to upravo u Sarajevu i ukažemo na svu težinu problema koji imamo i koji nas čekaju, a Sarajevo je upravo pravo mjesto da bi se odaslale poruke o tim temama, jer odluka Predsjedništva i GO Sindikata, a to nije samo 20 ljudi, to je puno više je da imamo ciljane proteste, tačno definisane, ne jedan, ne kao neka simbolična poruka, već kao jasno definisan cilj, da bi se svakim protestom, od strane Sindikata postigao maksimum pozitivnog za radnike i članstvo.
Ključno je da budemo spremni za proteste u trenutku kad se važni zakoni za radnike budu donosili i da tada pokažemo svoj puni kapacitet i snagu i zato nam je velika čast da će iz Evropske Konfederacije Sindikata na proširenu sjednicu, doputovati i Peter Šerer, zamjenik generalnog sekretara EKS. To nam daje veliku snagu i mislim da to i vlastima jako puno govori, koliko su unutar EKS cijenjeni naši napori i naši potezi, tako da ćemo sa gospodinom Peterom Šererom zajednički poslati poruku o našim skorim potezima po svakom ključnom problemu kada je u pitanju Zakon o radu odnosno opći kolektivni ugovor i drugi zakoni od značaja za radnike. Sindikat ima enormnu snagu, to smo pokazali i u vrijeme donošenja Zakona o radu 2015., a sada je sigurno da uz podršku EKS i svih zdravih političkih i drugih snaga u BiH, nakon što nam je postalo jasno koliko je obesmišljen Zakon o radu, moramo nastaviti ciljanu borbu po svakom važnom pitanju za radnike i po svakom važnom zakonu.
Iz države masovno odlaze ljudi, nezaposlenost je enormna, reklo bi se da stanje nikad nije bilo gore.Čini se da će nam uskoro trebati granski sindikat za Njemačku. Vlast “šminka” stanje, iako svi vidimo da se nalazimo u skoro beizlanoj situaciji. Kako vidite razvoj situacije. Šta sindikati mogu poduzeti?
Mi smo 2010. ponudili reformsku agendu prije reformske agende koja je došla pet godina poslije. Ponudili smo je svim strankama i u njoj čak i u dogovoru sa poslodavcima i investitorima naveli sve ključne mjere koje bi trebale biti sprovedene da bi došlo do oporavka privrede u BiH. Te mjere koje smo predložili 2010., u vrijeme kada sam preuzeo funkciju predsjednika Sindikata, dijagnosticirale su ključne probleme i radnika i poslodavaca i privrede u BiH. Nažalost, kao što to u nas obično biva, naš projekat je dočekan na nož i nije mogao zaživjeti jer su se neke političke snage osjetile opasnost da bi neko drugi mogao uraditi nešto dobro i pozitivno, pa su takav projekat rušile. I danas tvrdim da je ta platforma koju su ponudili Sindikati 2010. daleko bolja nego reformska agenda, a što se na kraju i dokazalo.
Šta se desilo? Odustalo se od pomoći radnicima i poslodavcima, investicije su propale, evo vidimo sada da su na nivou sramnih 200 miliona, iako smo mi tom platformom išli na ruku prvenstveno domaćim, ali i stranim investitorima. O kojoj reformskoj agendi pričamo, gdje je rezultat, je li rezultat jedino u skrnavljenu radničkih prava.
Kako vidite temu nastavka privatizacije: nakon toliko grešaka koje su uništile privredu je li vrijeme da se podvuče crta i mijenja pristup?
Nažalost kada je privatizacija u pitanju, nastavlja se sa starom recepturom, u njih se kreće više željom nekih lobija, nekih političkih krugova, nego zdravorazumskih načela. I Energoinvest pokušavaju da sruše, ali se sindikat bori protiv toga, sve ostalo su srušili. U BiH su se privatizacijom uništili svi privredni brendovi, kao što su Energoinvest, Unis, Hidrogradnja i vidmo da se i danas želi prodavati velike privredne bh. brendove pogađanjem kao na pijaci. Naravno da se treba raditi na restruktuiranju, niko nema ništa protiv zdrave privatizacije, ali nažalost 99% privatizacija u BiH je pljačka i vrlo su rijetki primjeri rješenja koja su očuvala kapacitete, a da nisu desetljeća ulaganja u kompanije pretvorila u rasprodaju grunta. Zato smo mi i javno istupili protiv privatizacije Sarajevo osiguranja, FDS-a, telekoma …
